Autostoperica snova
oduvijek sam bila
zgrtala na gomilu
paučinaste misli
a kad bi me strahovi stisli
stvarala bih svoj svijet
u bijelim oblacima
nisu me prepoznavali pajaci
što otimaju ljudska srca
na dlanu ruke
nosila sam svemir
stisnuta
između napuklih zidova
autostoperica snova
ječale su sirene
rijetki su zastali
da komad puta
povezu
zabludjelu sanjarku
od leptira sam učila let
vjetru okretala njedra
oduvijek premalen
bio mi svijet
grmljela sam
i za vremena vedra
autostoperica snova
što pretače snove
u prepunu posudu
prebiruć zrnca ljubavi
s preplašenom
pticom duše
sanjiva
među anđelima
irida
bglavac
