ARTEMIDA
Hu , hu duboka šuma
Krošnje su uzele raskošne
Velove, uzbibale se
Pred isčekivanjem .
Mahnem. Skrijem se kod kamena .
Noge mi ljubi mahovine
Trag
Sitne bube dolaze na
Noćni sastanak .
Orkestar se čuje , u daljini .
Plava svjetlost lica
Odupire se tmini.
Gledajući ples
Osjećam bijes svih niskih
Gadosti ; divim se šumi
I svakom stvoru što tu živi .
Ne plaši me ta grobna tišina
Ni krijesnice- oči divljih
Zvijeri .
U šumu me zovu
Ja imam volju
S njima dočekati zoru .
Pred san
I buđenja čas tisuće glasova
Kao jedan zbore :
Artemido , dio nas !
irida
bglavac
