Antun Vrgoč:

Arboretum
iliti poetska ekologija

RIJEČ PISCA

Sama priroda je pjesma. Od oblaka do resa, od ivančica do maćuhica, od rascvjetanog proljeća do mrazovca u kasnu jesen, sve je to pjev prirode. I ne znaš da li je ljepša u proljeće kad procvate hrastova šuma, glog i svib ili u jesen kad spektar boja koje nam šuma pruža, zavisno o dobi dana, može zadovoljiti svaki ukus. Šuma i poezija su nedjeljivi. ... Duša svakoga od nas, po osjećajima, slična je nekoj šumi: tamna i mračna kao gusta šuma jele i bukve, vedra i prozračna kao brezov šumarak, postojana i čvrsta kao višestoljetni hrastik. Duša je "šuma " osjećaja! Ponekad je suncem obasjan šumski proplanak sa mekom travom obraštenim livadama pod krošnjama javora i lipa, a ponekad je zatvorena i tamna kao gusto neprohodno glogovo grmlje. U toj ``šumi " često ima korova svih vrsta, drača, koprive, pirike koji smetaju nama i drugima. Nakon određene životne dobi, šiban glogovačom, zapleten u trnje, ofuren velikim i malim koprivama, mučen i /po meni/ nepravedno kinjen i zlostavljan, opečen samoćom, no nikada ne izgubivši smisao za dobro i lijepo, shvatio sam da je većina ljudskih duša, kada ih se upozna i prodre u njih, veći ili manji botanički vrt - arboretum, ljepotu kojega vlasnici ljubomorno i rekao bih nepotrebno čuvaju samo za sebe, opasavši tu svoju dušu-arboretum visokim zidom! Ovaj moj "Arboretum" je prikaz proživljenog i doživljenog, spektar osjećaja koji se prelijevaju poput duginih boja, spektar životnih stanja i situacija kroz koje sam plovio na krhkoj ljusci sudbine! Iz recenzije: Kad je netko Slavonac rođenjem a šumar zanimanjem, što on, poslije Josipa Kozarca, može biti intimno, u duši, ako ne pjesnik? I to pjesnik sasvim osoben, koji se ne mareći za spektakularnost forme brine samo za jedno: da stihom jednostavnim ali čistim izrazi svoj osjećaj svijeta, viđenje života, doživljaj čovjeka i prirode. Da izrazi svoju nabreklu životnu energiju, ma koliko to bilo nemoderno u ovom klonulom i depresivnom vremenu. Antun Vrgoč nije stoga, barem u mojim očima, ni iznimna, a još manje iznenađujuća pojava; naprotiv, on je trenutno najuvjerljiviji dokaz, da moja uvodna misao nije prazna dosjetka. Čitajući u rukopisu njegovu zbirku ARBORETUM, nimalo slučajno uokvirenu zelenim koricama, čitatelj se prisjeća svijetlih prozračnih pejzaža i počinje u sebi osjećati lakoću i vedrinu, koja mu vraća povjerenje i u život, i u čovjeka, i u moć njegove neposredne, žive riječi. Ing. Vrgoč nije profesionalni pisac, i to je, rekao bih, njegova znatna prednost. Sve više volim pjesnike kojima poezija nije profesija nego dokolica - pod uvjetom, dakako, da su doista pjesnici. Da su doista pjesnici, kao što je to autor pjesničke zbirke ARBORETUM, koji u svojim lirskim minijaturama otkriva i svoj odnjegovani ukus i svoj istančani senzibilitet kako za motiv tako i za riječ. Bez imalo dekorativnosti ili afektacije, ovaj minijaturist je zagovornik ljepote i zdravlja, on širi radost, uvjeren da je život uvijek jači od svega što ga zatire. U njegovim stihovima ima spontanog ludizma, ima prpošnosti, humora, ali i sentimentalnosti, opore mjestimice, no uvijek priljepčive. Dubravko Jelčić

CVAT JASENA

U daljini
crne masne oranice
omeđila šuma.

Krošnja čudna izgleda mi kao da se plavi.

Shvatih da to
jasen cvate
i proljeće slavi.

Cijena knjige: 90 kn Narudžbe knjige na
E-mail