Kad ostane samo pijesak..

.busen trave

Na golo tlo ću leći

Kad zastanu misli, ponestanu riječi

još bi mogla tvoja bol i mene opeći

Kad presahnu rijeke

I izvori čiste, bistre vode

kad zalupe se posljednja vrata

što vode do slobode

kad  putevi zameteni budu

i posljednji se put oglase ptice

kad svijet u plamenu izgori

prepoznat ću u odsjaju Tvoje lice

kad izumru dupini u crnoj vodi

moja će duša ponovno da se rodi

i pustit ću vapaj...  krik rođenja

porodit u sebi sva stara htijenja

čovječnost kao svjetlost liti

na izmorenu planetu

ma briga me ako i sama budem

na tom umirućem svijetu

u pijesku pustinje  posadit ću sjeme

ne došlo nikad takvo ukleto vrijeme

da zatreba nam opet Noina arka

da prežive samo milošću odabrani

planeta naša..mora da se vrti

isprepletene duše ljubav probude

srcem pozdravljam buduće ljude