Pristiglo mi jedno jutro

Pismo bijelo, neobičnih slova,

Htjela sam ga protumačiti žustro

Naučiti nešto posvema nova .

 

Povjetarac ga je meko stavio na stol

Cvjetno mazni miris prosuo po sobi

Kao morski val kad daruje sol

Upio se nečujno, po kosi i robi .

 

Anđeosko Pismo; netko je šapnuo,

Poslano je jučer, ali malo kasni,

U brzini tintom  jednu kap je kapnuo

Za to ,ne postoji neki razlog jasni .

 

Tek nestašna igra Anđela Čuvara

Probuditi je želio uspavane riječi

Kroz pjesmu novu čarolija se stvara

I stih po stih, duša se liječi .

 

Jer uplela se prošlih dana u tugaljive misli

Pa je slova potisnula u sebi duboko

Oblačići namreškani u umu su se stisli

Zamaglili  moje unutarnje oko .

 

Nebeskim je nitima rukopis ispisan

Svaka nit mi svlači koprenu tuge

Čim pročitah redak ,on već je izbrisan,

Pamtit moram riječi, nema mi druge .

 

Duša se trenira , sve mi je jasno,

Prisjeća se Znanja , na učenje zove,

Da bar ove razgovore vodimo mi glasno

Stekla bih možda, spoznaje nove .

 

Pisma više nema, tek sjećanje osta,

Na jutarnju radost pošiljke sa Neba

I na mojeg najdražeg nevidljivog gosta

Koji uvijek daruje, baš ono što mi treba.

 

http://safiris.blog.hr