Pristiglo mi jedno jutro
Pismo bijelo, neobičnih slova
Htjela sam ga protumačiti žustro
Naučiti nešto posvema nova ...
Povjetarac ga je meko stavio na stol
Cvjetno mazni miris prosuo po sobi
Kao morski val kad daruje sol
Upio se nečujno, po kosi i robi ...
Anđeosko Pismo; Netko je šapnuo,
Poslano je jučer, ali malo kasni
U brzini tintom jednu kap je kapnuo
Za to ,ne postoji neki razlog jasni ...
Tek nestašna igra Anđela Čuvara
Probuditi je želio uspavane riječi
Kroz pjesmu novu čarolija se stvara
I stih po stih, Duša se liječi ...
Jer uplela se prošlih dana u tugaljive misli
Pa je slova potisnula u sebi duboko
Oblačići namreškani u umu su se stisli
Zamaglili moje unutarnje oko ...
Nebeskim je nitima rukopis ispisan
Svaka nit mi svlači koprenu tuge
Čim pročitah redak ,on već je izbrisan
Pamtit moram riječi, nema mi druge ...
Duša se trenira , sve mi je jasno
Prisjeća se Znanja , na učenje zove
Da bar ove razgovore vodimo mi glasno
Stekla bih možda spoznaje nove ...
Pisma više nema, tek sjećanje osta
Na jutarnju radost pošiljke sa Neba
I na mojeg najdražeg nevidljivog gosta
Koji uvijek daruje, baš ono što mi treba...
irida
bglavac
