Nije anđeo onaj što drvenim kuglicama u ruci,

puni pištolj svoje mržnje,

Što praznim riječima odaje počast,

papirnatom božanstvu,

Nije anđeo onaj što se lažno daje muci,

A druge gazi da uživao bi u zemaljskom bogatstvu.

 

Nije anđeo onaj što kraj ceste šutne,

psa koji leži i moli ga za hranu,

Nije anđeo onaj koji vode mutne,

s zadovoljstvom pušta kroz duhovnu branu.

 

Anđeo je danas biće s masnicom na oku,

što korača slomljenog srca sam,

On je onaj što s neba skida zvijezdu visoku,

u očima uvijek gori mu plam'.

Ne prodaje dušu nekom lažnom idealu,

I voli bez premca, i ne traži udjela,

Jedino njega Krist traži na žalu,

da učini sveta i velika djela.

 

Anđeo ne moli jer anđeo osjeti,

i svaka mu misao molitva postaje

Svaku večer u mislima posjeti,

Za snove srebrnih vlakova postaje.

Ne traži zlato za svoju dobrotu,

Dovoljan je osmijeh i oka iskren sjaj,

U svemu vidi sjaj i ljepotu,

Bez podjele na pakao, čistilište i raj.

 

Dopustite anđelima da vas uče,

Jer dijete zna i dijete osjeti,

Ne dajte da vas lažima muče,

Otvorite vrata, nek' vas ljubav posjeti.

 

I tad ćete znati ime njezino,

Mesija, Svevišnji i Bog ono nije

Za davanje sebe ne traži pregovor,

Sve ljude svojom toplinom grije.

 

Ime ljubavi razum nije,

njezino ime je radost i duh,

Onaj što dušu pred razumom krije,

Krut je i hladan, opor i suh.

 

Zato dopustite neka vas uče,

neka vas ljubav večeras posjeti,

Ne dajte da vas lažima muče,

Jer samo se srcem dobro osjeti.