Anđeo jedan,oko moje duše leprša
možda želi nešto da mi šapne
puštam da mi priđe blizu
i u dušu mi, svoju milost kapne
A zatim se smiješimo u tišini
na krevet moj,on sjeda
promatramo se,u mojoj vedrini
o dušama drugim,on priču raspreda
I veli mi da je stigao,iz daljina
doletio sa dalekih,modrih zvijezda
nosio ga vjetar sa visina
da sagradi u dušama,od ljubavi gnijezda
Jer on je anđeo nade
i ljubav svijetu, umornom nosi
često u život ljudi,navratiti znade
milost svoju, u duše rosi
Zaustavlja na tren vrijeme
što klizi poput pješčanog sata
a zatim im glavu,oreolom kiti
od jutarnjeg, sunčanog zlata