Pozivam meni dragoga Gosta
Ili Prijatelja - bolje rečeno,
Tihovanja sad je uistinu dosta
Riječi isprepliću skladno vreteno ...

Tek pomisao mala i On već pristiže
U rukama nosi Svjetlosni cvijet,
Duž kralježnice plamen poznati se diže
I zaranjam radosno u unutarnji svijet ...

Poznato plavetnilo obavija mi Dušu
Sve dio je znane poetske Inicijacije,
Sa svih strana svijeta lahori pušu
Došao je k meni Anđeo Inspiracije ...

Ugostit ću ga lijepo, ponuditi rime
On će prišapnuti još po koji stih,
Lepršavo odletjeti će zadovoljan svime
Jer posjetiti mora još podosta njih ...

Sve one poete koji u tišini sobe
Željno očekuju nadanhuće slatko
Na papiru umornome riječi kad drobe
Jer nikako ne žele proticati glatko ...

Tad dolazi neopaženo ovaj dragi Gost
Ili Nevidljivi Prijatelj - bolje rečeno
Krilima paperjastim izgrađuje most
I riječi isprepliću skladno vreteno ...