Odjednom me

Obuzmu misli

negativne,crne.

Srce zalupa,

duša zatreperi,trne.

 

U grlu steglo,

skoro dušu pustih,

upomoć,umalo

glasno da zaustih.

 

Osjetih samoću,

nelagodu,strah,

aveti strašne

osjetih sasvim,

sasvim,blizu dah.

 

Srce lupa,kao

ludo,hoće

iskočiti van!

Posvuda tama.

Oh,da li ću ikada opet

vidjeti dan.

 

I onda kad osjetih

da se gubim,nestajem,

ne osjećam više bilo,

tik iznad glave ugledah

andjelovo krilo.

 

Trenutak zatim

uze me u ruke,

i krilima snažnim

zamahnu i poleti

bez imalo muke.

 

Osjetih sigurnost,

spokoj,spas

i netom zatim

začuh njegov glas.

 

„Dragi moj!

Smiri se i znaj

da uvijek kad

podje po zlu

ja kraj tebe

sam tu!“

 

Sifi: 30.05.08 , Autor:Bruno Nikolic