Anđelu vječne ljubavi

 

Ana Emanuela Estera Šimunić

 

Negdje daleko u dolini vječnosti me voliš,

o snažno me voliš.

Za tebe živim sa osmjehom,

prodirem kroz ovu bol sa lakoćom,

jer znam da si postojan i trajan u vjekove.

 

Ljubavi mila čuvaj me, snagom ljubavi cijeli me.

Preobuci me u anđeosko ruho,

daj da letim i onda kada po zemlji hodim.

 

Tvoja krila ljubavi neka mi budu oslonac.

Umiljati moj, nježni anđele,

blagoslovu života moga hvala ti za sve.

 

Bez tebe bi moje oči ostale zemne,

tami bi pripale.

Sada su samo tvoje,

nebeske plavetne, svjetlosti su pripale.

 

Znam raniti će mi boli sve moje zemno,

ali ne žalim ljubavi.

I da se opet rodim za

vjeru u milostivog Boga ja bi živjela.

Za ovaj osjećaj blagoslova u grudima.

Pa makar patila, teški križ nosila.

 

Ti pobjeđuješ ovu bol, ti si moj blagoslov.

 

Duša mi postah princeza tvoja,

iskri od blagoslova dragoga Boga.

Začarao mi boli mislima na tebe, što da tražim više.

Meni je dovoljno da dobro moje

sa mnom u ovoj nevolji diše,

nebeskom maramicom suze briše.

 

Po nekad zadrhti moje zemno,

pita se gdje li živiš kada me

u trenu smiri pomisao na tebe.

 

Ne znam ljubavi točno gdje si,

ali znam da si u svakom mom udisaju i izdisaju.

U Suncu i Mjesecu, u vodi koju pijem, u suzi koju lijem.

U osmjehu i prijateljskom zagrljaju.

U ovom cvijeću proljetnom mirišeš,

http://www.webstilus.net/content/blogcategory/3/67/