Anđele moj…
Već dugo s tobom ovako nisam popričala
Iako te dušom, osjećam u svakom trenu,
Znam, da mišlju sam se zapričala
Raspjevane misli, zastanu pa iznenada krenu.
Anđele moj…
Već dugo nisam ti ovako zahvalila
Što suputnik si vječni, duše moje,
Znam, mišlju sam i ponornicom splavarila
Uronjene misli, slapove i virove kroje.
Anđele moj…
Već dugo nisam postavila ti neko pitanje
Jer ponekad, pomislim, kako je anđelom biti teško,
Pratiti u stopu, moj ples, posrtaj il' skitanje
A obasjavat dušu, kao Nebeski Smješko.
Anđele moj…
Već dugo mi nisi snovima prošao
Da odsanjamo zajedno nezemaljske snove
Znam da znaš, uvijek si dobro došao,
Kao smjerokaz svjetlosni, neke priče nove.
Anđele moj
Već dugo te nisam svjetlošću grlila
Mislim, da zadnji put je bilo ovoga jutra,
Kada sam dušom ka tebi hrlila
I znam, činim to sada, kao što ću i sutra.