Obujmi me,
i preplavi
nagu od od čežnje,
tvojim toplim,
slanim, prodirućim rukama
od oceana
i uđi do kraja
u hram
bedara mojih
dotakni oltar
duše moje
koja očima
jantarnog sjaja
plače
za tvojim usnama
crvenim od ognja postanka
mekim,
kao mahovina
na leđima Panovim
nakon divlje igre
sa nimfama zanosnim...
Zatvorena sam tvoja školjka,
zaroni duboko
do dna,
do bezdana strasti moje
i otvori me...
Zagrizi ružičasti biser
prekriven jecajima mojim...
Pusti,
da do kraja
u tebi nestanem,
jer samo tebi,
samo tebi to dopuštam...
Lutka sam
u zagrljaju tvome,
a ti i dalje razmišljaš
da li ćeš biti moja sol
ili moja
bol....
bglavac
irida
edin.kecanovic
