Stojim u nizu poslušnih lutaka iz izloga.
Kao marionete igramo kako nam konce pomjere.
Klimam  glavom,poslušno,kao psić.
Mašem repom u znak odobravanja.
Sa osmjehom tatine slatke princeze.
Živeći savršene planove drage mame.

A šta je u srcu,koga je briga?!

Radim ono što očekuju.
Mislim ono što narede.
Još jedna lutka iz izloga,plastičnog osmijeha.
Lijepih plavih loknica i haljine od satena.
Iza plastike još jedna ubijena žena.

A duša vrišti pobunu!

Druge su čekale prinčeve na bijelim konjima.
Ja sam prvog koji je naišao ubila.
Uzjahala konja i pobjegla.
Oprostite vi što očekivaste poslušnost.
Ova lutka pokidala je konce.
Nije mi dovoljan izlog i zadivljeni pogledi.

Moje staklene oči gledale su žudno
za umazanim prašinom malim ciganima.
Što veselo skaču po lokvicama i
dijele komad hljeba.

Mrzila sam samu sebe u tom,
na oko savršenom nizu poslušnih lutaka .
Što klimale su,sa osmjehom,
odobravajući želje potencijalnih kupaca.

Sad živim!!

Gladujem.
Bolujem.
Volim.
Tugujem .
Ali znam,
ovo život je!

Ponosno nosim natpis
“ROBA SA GREŠKOM”!!