Zatekla me pjesma nespremnu
Vrijeme se vuklo poput spore kornjače
Mislila sam da sam Alica sa one strane ogledala
Ulicom su koračali ljudi pognutih glava
Nigdje smijeha..nigdje radosti
U snijegu je ležalo lane u bodljikavoj žici
A netko je prerezao let ptici
Osmjehivali su se pridošlice punih džepova
Magla se vukla poput repova prošlosti
Gdje je nestala vjekovna slava ?
Gdje je zaspala ljudska dobrota?
U mom oku spava ljepota
Maleno dijete u meni se s vriskom budi
Gdje su nestali dobri ljudi?
Čarobnjaci su uzaludno prevrtali karte
Moja nije bila među njima
Još samo da stigne proljeće
Možda pronađem vrata među zelenilom
I vratim se u izgubljeni zavičaj
Uputit će me vile
Što sad spavaju onemoćale
Među suhom mahovinom
Zatekla me pjesma nespremnu
Ogledalo je ležalo na površini
Mutne..prljave vode
Ostat ću pritajena u mraku
Dok ne vrate se zvijezde...
Dok ne vrate se rode...