Još jučer,

njihove kose

mrsio je vjetar

a ptice  pjevale ljubavne pjesme

zaboravljajući svijet oko sebe...

Još jučer,

Ulica je bila prepuna prolaznika,

djece,

i staraca

koji su na klupicama

čavrljali o besmislu života

i nadolazećem vremenu...

Danas jedno vilinsko srce plače

suzama svih onih koji ne žele plakati...

Zagrlila bih često

baš breze,

jer one šapću,

jer one liječe,

danas mogu samo nijemo jecati...

Cijela ulica je postala ulica tuge...

I nije važno što to nije moja ulica...

Bol jednako boli...

Nježne grane su odvojene

čak ih nitko niti ne gleda

dok ti isti ljudi koji su voljeli te breze-ljepotice

izabiru veće komade

za ogrijev...

Život je u trenutku prestao

 za vilinski

i za ptičji

svijet...