Tog dana
Sjalo je sunce…
Ljeskalo se na krovovima,
Igralo se na zidovima,
I palilo vatru u zjenicama
Svojim zlaćanim rukama.
Djeca su plakala
Po crvenom pijesku,
Djeca su trčala, trčala,
Djeca su mijesila od gline
Smiješne čovječuljke,
Mijesila ih na suncu
Tog dana,
Toga beskrajnog dana
U svjetlosti koga si ti
Brate moj
Konačno ugledao
Nadu
U očima svoje drage.
Toga je dana sjalo sunce
Njišući se na uzici
I jenjavala bol
Zatomljena u u tvojoj duši.
U dvorištu,
Na bunjištu čeprkale su kokoši,
Na ulici je odzvanjao smijeh
Djevojaka što se prodaju za kruh
Noćnoj tami; smijale su se zvonko
Jasnome suncu
Što je sjalo toga beskrajnog dana…
Po krovovima kuća,
Po zidovima koliba,
U zjenicama očiju,
O, brate moj,
Ono sunce
Što bi ga ti htio dohvatiti
Rukama…
bglavac
edin.kecanovic
