Vrijeme mi nije vječno. Iz dubine noći u plavom snu vidim tamnocrvene crvene ruže. Misao je bljesnula i okrenula slomljeni dan prema kraju. Ne radujem se sumraku, ne radujem se sjenama. Teku misli, teče vrijeme. Spržene livade zaoblile su fini pejzaž u grubi reljef, položio se ispred mene, tako da moram zastati. Na usnama nema čuđenja, ali tko me vidi sada, dok ovo pišem? Možda ću se okrenuti iza sebe, možda ću poželjeti vidjeti tvoje plave oči i u njima potražiti onu mirnu zavjetrinu? Možda. Ne znam. Gledam odsjaj sebe u sebi. Ne vidim se. Oči su zalutale u beskraj i opet su te pronašle. Daješ mi snagu za dalje, jer imam osjećaj kao da sam te zaboravila. Nisam. Glasovi anđela i mutni snovi uvijek podsjete na tebe.
http://shadowofsoul.blog.hr/