Ako sam ikada… a znam da jesam!

 

Dušu svoju Neznanjem vezala

Pa životima putujem ne znajući gdje sam

Jer strahom sam nutrinu sve više stezala,

 

Ovom pjesmom sad raskidam lance

Oslobađam sebe, znance, neznance…

 

Sve one duše koje sam povrijedila

Eksplozijom misli, riječju i djelom

Iscjeljujem rane koje sam zavrijedila

Svaku ogrebotinu, udarac i prijelom.

 

Ako sam ikada… a znam da jesam!

 

Dušu okovala ugovorima krutim

Pa životima putujem ne znajući tko sam

Umjesto da zapjevam, ja radije šutim

Jer strah u nutrini ponekada je jači

Od udaha svjetlosnog koji me okružuje

I ne čujem,

Ne vidim što za mene to znači,

A moja duša, Svemir za tugu optužuje.

 

Ovom pjesmom sad raskidam lance

Oslobađam sebe, znance, neznance…

 

Sa željom da slobodan let ja spoznam

Onda kad tamom dušu okružim

Najveću tajnu u duši prepoznam

U trenutku kad potonem,

kad se rastužim,

I pri tome moj val

Dodirom uskovitla nečije more

Nekom davnom plimom potopim nečiji žal

Na tuđem licu ucrtam bore...

 

Ovom pjesmom sad raskidam lance

Oslobađam sebe, znance, neznance…

 

Za vremena prošla

Za  buduća vremena

Jer svi smo mi niti božanskog vretena

Spiralnom kretnjom pravimo krug

 

Ovom pjesmom otpuštam

Jednom davno stvoren dug…

 

Izvor://safiris.blog.hr