Tvoje
razbacane obraze
utočište mojih suza
milujem
ljubavlju
ogrni me
neka stari kočijaš
čeka još malo
u magli odlaska
ne bacaj uzalud
novčiće
a konjiče pusti
da im duge grive
plete
vrijeme
na grimiznoj
mjesečini
vjetar mete
besprijekorno
zlatno lišće
bit ću s tobom
čak i onda
ako nas zora
ne pronađe
zajedno
zagrljene