Krvavo jutro diše
Kroz sapete pore magle
Raste bol moja
Iz noći u dan
Gasi se i život taj
Sve, ipak, ostaje san.
Ljubav postaje suvišna
U mom životu bijednom
I ostaje mi tuga,
A drhtave ruke idu
Do vrha neba
Koje prazno zjapi
I gubi se u daljini,
Dok kiša lijeno liže
Okove moje mladosti.