O gdje si bio moj plavooki sine?
Gdje si bio, moje milo dijete?
Skotrljao sam se pod dvanaest mističnih planina
Hodao i puzao duž šest vijugavih autoputa
Stupio usred sedam mračnih šuma
Bio usred dvanaest mrtvih mora
Bio sam deset tisuća milja u središtu groblja
Teška će kiša pasti
I što si vidio, moj plavooki sine?
Što si vidio moje milo dijete?
Vidio sam novorođenče okruženo vukovima
Vidio sam pusti dijamantni put
Vidio sam crnu granu masnu od krvi
Vidio sam sobu punu ljudi s okrvavljenim čekićima
Vidio sam bijele stepenice prekrivene vodom
Vidio sam deset tisuća koji govore polomljenim jezicima
Vidio sam puške i oštre mačeve u rukama djece
Teško je, teška kiša će pasti
I što si čuo, moj plavooki sine?
Što si čuo, moje milo dijete?
Čuo sam zvuk groma koji grmi za upozorenje
Čuo sam tutnjavu vala koji prijeti potopiti čitav svijet
Čuo sam tisuću bubnjara čije ruke su bile u plamenu
Čuo sam tisuće kako šapću a nitko ih ne sluša
Čuo sam kako jedan skapava od gladi a mnogi mu se smiju
Čuo sam pjesmu pjesnika koji umire na uličnom odvodu
Čuo sam plač klauna u prolazu
Teška će kiša pasti
Koga si sreo moj plavooki sine?
Koga si sreo moje milo dijete?
Sreo sam dijete kraj mrtvog ponija
Sreo sam bijelog čovjeka kako šeće crnog psa
Sreo sam mladu ženu čije tijelo je gorjelo
Mladu djevojku koja mi je poklonila dugu
Sreo sam čovjeka ranjenog ljubavi
Sreo sam čovjeka ranjenog mržnjom
Teška će kiša pasti
I što ćeš sada, moj plavooki sine?
Što ćeš sada, moje milo dijete?
Vraćam se prije nego što kiše počnu padati
Ući ću u dubine najdublje crne šume
Gdje je puno ljudi a ruke su im prazne
Gdje je sve poplavljeno i zatrovano
Gdje je dom u dolini vlažan prljavi zatvor
Gdje je krvnikovo lice uvijek dobro skriveno
Gdje je glad teška a duše zaboravljene
Gdje je crno boja, a nula je broj
I pričat ću i misliti i govoriti o tome i udisati to
I odbijat će se sve od planina tako da sve duše to mogu saznati
Tada ću stati na more sve dok ne počnem tonuti
Ali dobro ću naučiti svoju pjesmu prije nego ju zapjevam
Teška će kiša pasti