PROČITANO

670

PUTA

OD 14.01.2018.

9.6.2009. - danas je 5 godina otkad sam na Magicusu

prva pjesma napisana taj dan na Magicusu - ČAROBAN TRENUTAK, pjesma iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"

she

Majka mi je bila smrtna žena, opisana u nekoj legendi o brižnosti.

U nekom žestokom mraku ljudi su začeli svoju djecu i odvojili se od njih, da bih ih dočekali nakon određenog perioda.

U vrućim noćima mjeseca rujna otac je začeo mene, kako je i prikazano u šarenici mog oka.

Sa njegovim emisarima ušetala sam na ovaj globus držeći uzde života u svojim rukama.

Poput "lava" u zodijaku, što mi je i podznak, iskonska intuicija nadvladava stare strahove i potpuno duboko izražava sve dominantne emocije mog života.

Iz neke nečiste krvi rađaju se ljudi, kreću u susret jedno drugom.

Tako sam srela tebe, dijete-muškarca rođenog izvan 'sakramenta svetosti braka'.

Oca nisi poznavao, jedino majku-''lavicu''-dominantnu generalicu.

Taj sablasni krajolik tvog djetinjstva proteže se i danas nad površinom vode tvog života u kojoj vidim ''svetog skarabeja, da u svojim čeljustima pronosi Sunce novog svitanja. ''

Ali… ti si i dalje u najdubljem mraku privida i iluzije.

Oprosti, što i danas u mojim mislima dodirujem tvoju plavu kosu i spuštam usne na te velike predivne plave oči.

U toj opijenosti tobom, živim sablasni život prepun opsjene i tajni i zaranjam sve više u sanjarenje i, naravno, susrećemo se negdje iznad zvijezda.

Otišao si, podvijena repa, povukao se u svoju pasju kućicu i u njoj umro u sebi.

Popij otrov sa dna mora zakopanog duboko, gdje jedino crna tama može doprijeti do nas.

Mislim da mi je ovo najmračniji trenutak prije svitanja.

Ovo je čaroban trenutak.

Znam da predstavlja rub 'važne i dalekosežne promjene'.

Pisao si mi pisma, koja nikad nisi poslao.

Pokrivao si me u snu, a nikad me nisi posjećivao.

Dodirivao si moje tijelo poput dalekog oceana, a nikada više nismo zaplivali zajedno.

Iz pjene smo nastali, u pjenu odlazimo.