I ljubljaše oni Boga svoga
u posteljama uzanim
a ja sama tu na trgu svemira
ovjenčana cvijećem Njihovim
Pobljedjelim bojama Njihovih usana okićena
U svom svom tajanstvenom cvatu - Ne bijah
živeći živote čudne , usnulih ljudi
i preplašenih Bogova koji čupaše sa
Njih svoje halje otrcane da bace
ih pred Noge siromahu poput mene -
-tek milosti Radi .
Jer oblačiše se oni u skerlet i svilu
pijuckajući srebrno vino iz kristalno
zlatnih čaša , zub uz trube priljepiše
prijanjajući usne zamamne svih sladostrasnih drhtaja
zaglušujuće jeke te Muzike .
Oh , utihnu sat , i Ponoć već Obijena
bi -pod Prozorom Nekim čudno svjetlo
dogorijeva .
Oni vidješe jeku nezemaljsku
razbijenih prozora što udarcem štapa
čudnovatog se raznesu
i trežeći Svjetlo , fenjer , lampu Neku
Prekriju se Pokrovom boje tajanstvene Noći
i Priđu ka Prozoru razgrčući Prstima
Jeku polomljenog stakla Njihove Mladosti .
A unutra.......Nitko ne sjediše
tek par čudnih znakova na tlu daščare
i krug oko zvijezde srebrne - Nespretno iscrtane
kao Rukom Djeteta .
ta Gdje ? Otiđe onaj kojeg tu ne bje ?
Gdje ? zamukoše oni i gle Odbačene
halje ostadu visjeti po zidovima i
baš pregršt ovakvih ogrtača tajanstvenih
pred očima dana sad ostavljenih ?
Ma gle ! Ni prašina na Njima ne
zadržava se .
Mišljahu Oni da su toliko poludjeli
potpuno gubeći Razum
jer nisu našli kjuč ni bravu ni
ključara preopasnog - TU kao
što su mislili da će naći .-
- Nekog tko mrakom pali
njihove grozdove i trsove polijeva špiritom
dok oni spavaše . Al ne , uljez tu ne
bijaše , nit Razbojnik čestiti
Ta Gledajte - priđe Dijete stolu , Dijete
Prekrasno nit žensko nit Muško
kovrča boje nježnog Plamena
" Gledajte - ovamo " - ono Reče
Nitko Nije Ukrao Vino iz ove Kuće
- Taj Nije imao čaše da ga Popije
Gledajte ! Poslušajte Glas Moje
vatrene kovrče ! Vihore nebeski - i ti gle !
Nemojte ga tužiti - jer gle Njegova
čaša Razbijena na onom stolu
Leži - A ONA bijaše JEDINA iz
koje ON mogao je piti