Oh , danas Neznam što me to više

 Drži na ovoj Zemlji

 ; Na vodi podržava ?!

  Dal to je Ona il tek Njeno Ime

 koje izgovaram u Skrovitosti Srca

 

 Dal ona može , dal hoće , zna li

 uopće bar ona šutjeti o

 Propasti Njenoj Vlastitoj u Meni

 optočenoj krajnjom Ništavnosti Neizrecivom.

 

 O krajnja Ništavnosti Mojih grudi

 Ti sad neurešena kročiš

 Odajama tmine .

 Svjetlost ubjegla je Prozoru Drugom

 Nekom kom ljudi ne uzeše Dinara

 

 O , ti dal ćeš sjesti sada Pred

 uplakano lice Moje i tješiti me

 tišinom i mrklom buktinjom Mraka .

 Dal želiš ?...Mene ovakvu Ništavnu

 kakva Nisam postala zbog takve

 Radosti Moje već Nesretnog ključa

 što o grudi obješen  se Njihaše

 amo - tamo i Otvoriše

 Naizust Škrinju u hipu

 odgovarajuć na ljudske prijetnje

 ; Darivajući ih Pritom .

 

 Oh , Nisu znati mogli oni

 Koliko cvijeća gorkog skupljeno je

 u Danu Njihove Radosti i Šuteći

 nisu mogli saznati

 No htjeli možda nisu samo ...

 

 ovaj ubrah cvijet Posljednji

 sa grudiju One kojim kapaše Duboko

 u Noći predivnu pjesmu kiše Neobojane

 Našim uzdasima i Ničim Zemaljskim .

 

 Sad krunu ti vraćam , odvraćam se

 života , Odričem se smrti

 O golotinjo Moja  žustrog zuba zmije

 i Ne -ti se pogosti

 Ništavnošću Ničijom .

 O kakvom ? Zalutale Trube , posljednje

 u straži danjoj Odaslate od čuvara noći

 pjano vrištahu u Zrak gust i ljepljiv

 od Njihove uzavrele krvi a Pod

 Nogama Njihovim Ležaše - Ona

 Moja Majka i Moja Sudbina

 Nad Njihovim glavama Nadvio se Orao

    Nit ptica više Nebi on

 već Zapomaganje strašno probušeno ujedima

 Zmije i Škorpiona ...Krvareće Srce ,

 ...Nedostojnih

...ikakve slave nit časti zemaljske

 a o Posljednjem sudu , sudova Ne bješe

 više da u sebe Udahnu Njihov Prah

 već polomljeni , porazbijeni ležahu Oni

 samo ; na Rubu Velikog Mora .