MATTO
Nit Jupiter Nit Venera Nit Mars
Nit Mjesec Nit cijeli svemiri gorostasni
Ne uspijevaju me ikada
zadržati i svezati nekom tajnom zakletvom
No , on tek čovjek jedan tek puka
maska muškarca pod kojom skrivaše
se Ona - guja ženska ; me zarobi
u hipnotičkom snu Prebrzo nazvanom -ljubav.
Ta gje je ta- muškarac taj žena
koji me svezoše Pustinjom tamo
Ostaviše me orobljenu on zbaci
halje moje u močvarnu oazu
pravo u ralje Krokodila pustoši .
Ta gdje je . San već zamiće , Dan
odjahao je blizu kuće Noći da obiđe
ljubavnicu svoju
Tajanstvenu Noseć joj prsten od Jantara -i
mog otrgnutog
Prsta u Njemu .
No krvi ne bijaše , nit života nit
smrti u dijelu tog Ne- tijela
Što mojim nekad ga smatraše
- ljudi oholi - Bogovi Nasamareni
od vruće punine Moje što u sebi
skrivaše Ništavnost krajnju
U kosu mi zapliću Njihove čarolije
- tamo gdje tijelo samo plutaše
obalama Nila, dijademe u uvojke
stavljaše prepune proklete čarolije
nad Mojom djecom i svim što još
Nerođeno bijaše .O znati Nisu mogli
O nisu ni htjeli misao začeti o tome
kako iz grobova
mrtvih samo mrtav se Ne diže .
No usudili se NISU - ukrasti mi snove Njihove
kojima me savladaše potpuno obamrlu
od hladnih Ledenih jezika
Njihove ugašene Vatre što
tek(JEDNOM) pod mojom buktinjom dogorijevaše
grijući ozebla srca Njihove Jeseni vlastite .
A krokodil onaj , čekaše Njihovu
zapovijed da Mene proždere cijelu
i sve Riječi skrivene u Mojim
kosama - pune radosti Sanjive
i vina Njihovog opojnog
što snu ugrabi cipele - da ne mogaše potom
potražiti svoju sestu i svoje sinove- Goloruk
- Zbunjeni lutajući pauk u Mrežama Njihovim
podrumskim gdje o jedno okno obješeno
bi Tek jedno oko skinuto sa Roba .
O Bože Moje Svjetlosti ! Isčupaj i ono
Krajnje - Da vid tvoj ih Ne sprži
u Njihovom vlastitom Danu i Našoj Vječnoj Noći
A krokodil onaj - ne pomjeraše se
samo , tek očima proklinjući pogleda-baš Mene
čarajući opasnom čarolijom
Djecu vašu Nerođenu U Mene - Zasađenu
biljku koja Umire pred Pogledom Njegovim
i Dan se Rasu po Nilu i Sunce se
okupa u Njemu šireći Ruke Duž Njegova
Repa i Gle - iz Utrobe Mene iskakahu
blizanci , jedan za jednim a opet su TRI
i čuvaše oni u Rukama Njegovo srce
od Oniksa i Žadom ga Darivaše- rosom
s Mojih obrva
Ko pinc Najljepši on Postade - Njihovom
ljubavi POSVEĆEN .