Draga moja, hvala ti što si me vratila pjesmi u krilo
i što si mi tutnula olovku i papir u ruke!
Na površini sad pliva sve što sam mislila da je davno potonulo,
al sidro još je tu, a moj brod u okrilju sigurne luke.
Čitave godine bile smo tako blizu, a tako daleko...
toliko izgubljenog vremena... moram reći da mi je žao.
Nek ti život odsad bude samo med i mlijeko!
Nek ti Bog da ljubav, radost, čudo...
i sve ono lijepo što ti dosad nije dao.
Zahvaljujem životu što nas je zbližio opet,
tvoja mi podrška jako puno znači.
Ako ti ikad zatreba bilo što,
okreni broj il dođi... znaš gdje ćeš me naći!
bglavac
irida
edin.kecanovic
