Ljubav je tužna granica sreće. Dalje idu samo uspomene.Na ono vrijeme kada je nada palila dušu sjajem tvojih crnih očiju. Lažno ispijala rujno vino s tvojih usana i lagala da si ti ja.Ponekad nastojim probuditi sjećanje,pozvati u ponoć,svaki trenutak kada sam bio s tobom.Neka govore laži o kojima znamo ti i ja.Tada shvatim da trebam voljeti,jer ti si zrak bez kojeg ne mogu živjeti jer si razlog zašto mi jutro miriše na cimet i sa tobom moj svijet je potpun. Jedina ja znam da me mrziš zbog ljubavi sjećanja koja bole ali znaj da te ja ljubim,a da ne umiru oni koji vole. ♡
irida
bglavac
