Osmijeh tvoj, namijenjen njoj
uzeh ja, kao da si meni
poklonio to blago i u duši mojoj
nije bilo više onih sjena
koje kao tužan žubor vode
lebdjele su oko srca mog
i kad si s njom otišao
za mene je bila propast svijeta ovog.
Drugi puta nikada neću
osmijehe tvoje, njoj namijenjene
uzimati, jer tražit ću drugu sreću
i nježne riječi koje nisu izmoljene.