"-6 Dis aliter visum
Bogovi drugačije riješiše
"Prelazim u spavaonu. Spavaća soba je suprotnost ostatku kuće.
Iznenađuje žuto svjetlo popodnevnog sunca.
Sedam metara žute svile preko drvenog okova prozora.
Koračam sobom kao da lebdim, između dva stješnjena zidića uvučena krstionica.
Prazna.
Između četiri stješnjena zida uvučen krevet. Prazan. Nasuprot kreveta caruje spavaonicom, zakovano u zid, ogledalo.
Prozor je vječito otvoren.
Vani svjetla, vani vreva grada užeglog od prosutog piva, ustajalog vremena, odustalog sjemena oscilirajuće zjenice, čisti nadražaji čula.
Unutra mir.
Pada večer.
Polako će sat stući pregradu između svjetla i mraka, dat ću im dovoljno vremena za zlo.
Sve sam veći što je noć tiša, sve sam strašniji što je noć plića.
Ispijaju me otrovne misli i ne spavam noćima, pripremam se za noć kao na žrtvu.
Laku noć, Bože, neka bude volja tvoja, ako si još tu.
Propadam u muk.
Zurim u snu...
Treperi raj, momčići i djevojke osluškuju, iščekuju.
Tu je On, oko nevidljivog, nevino doba završava u polju kukuruza, tu se sudaramo jedni o druge i lažemo, lažemo da su klipovi rasli iz nas, boljelo je, boljet će vremenom i više.
Pametni dječaci love smijehom tek zagrcnute djevojke koje na predaju bacaju čipkane haljine.
Nikom ne spominjemo dane i noći kad odemo na počinak, zaboravljali smo i u snu, smeđe na našim rukama znači skorenu krv, krv vremenitim snima zatamnjela do ugruška i koči žilu kuckavicu.
Neću više da budem tu.
San prekidam bolnim osjećajem istiskivanja krvi iz kukuruznog klipa.
Ne želim se probuditi praznih ruku, ta bol bi bila gora, nego svakodnevno bez nje živjeti."
DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"