Poznajem puno djevojaka i žena koje su se bar jednom u životu ludo zaljubile.  Izabranika svog srca gledaju kroz čarobne naočale, i u njihovim očima on izgleda kao savršeno biće. Bez mane.

Opravdavaju svaku njegovu grešku, uvredu pravdaju njegovom nervozom, to što ne dolazi redovito na sastanke koje su prethodno dogovorili pravdaju nedostatkom vremena, lijenost opravdavaju lošom srećom, itd.

Ako je izabranik zauzet, uvijek tvrde da on nju/njega ne voli. Samo je pitanje dana kada će zauvijek raskinuti vezu u kojoj je i odlučiti se ovu, ludo zaljubljenu. Prolaze dani, mjeseci, godine, on stalno priča istu priču, a ona stalno vjeruje, i opravdava.

Jednog jutra probudi se i shvati da je puno godina prošlo, pa i njezina mladost, i da joj on nikada neće pružiti ono za čim ona čezne. Za stabilnom i čvrstom obitelji, djecom, sigurnošću.

I plače. Ali još uvijek ne želi poslušati niti jedan pametan argument koji njega opisao kao slabića, osobu koja je spremna sve uzeti što mu se ponudi, ali ništa dati.  I uvijek je kriva ona, njegova žena, jer ona sigurno koristi sve moguće legalne i nelegalne načine da ga zadrži, jer bi on u protivnom sigurno sve napravio da bude s njom.

To su priče bezbroj djevojaka.  Skoro 50% njih prolazi sličnu priču. Ludo se zaljube u oženjene i zrele muškarce i očekuju da je baš njihova priča poput Romea i Julije - priča o vječnoj ljubavi. I teško se razočaraju kada shvate da se s godinama ništa ne mijenja i da njihov Romeo ne želi mijenjati svoju bračnu sigurnost, obitelj za nesigurnost koju mu nudi njihova veza koja je zanimljiva dok je zabranjena. Nije čak niti upitno da li je voli! Voli je, ali ne želi remetiti svoj mir, i obitelj. A muškarcima je lakše donositi takve odluke nego li ženama.

Što je dakle, činiti?

Niti jedna žena ne bi smjela do te mjere voljeti muškarca da zaboravi sebe u toj vezi. Voljeti, da, ali brinuti se i o sebi i sebi ugađati.

Ne kupovati njemu skupe darove da bi mu dokazala ljubav, a ona da hoda u jednim cipelama, majici. Njemu da ugađa, a ona da ne zna kako će platiti struju. Ne se zatvarati u kuću, čekajući sam njega, i živjeti samo za minute s njim.  Treba živjeti svake minute i svakog dana, raditi normalno,  ne zanemariti prijateljice i prijatelje, jer oni su jako bitni.

Usavršavati se! Samo dotjerana, samosvjesna i  načitana žena može skupiti i dovoljno hrabrosti da prekine vezu koja ju guši i uništava. Žene koje nemaju mogućnost izbora, koje su svoj život u potpunosti podredile Njemu, lagano umiru. Bolest zahvaća njihovo tijelo, psihu. Pate u svakom trenutku kada je s njom, a nemaju dovoljno snage niti da riješe svoj status, niti da odu.

Drage moje, volite sebe. Samo ako sebe volite više nego ikog drugog, onda ćete znati što je za vas najbolje. Nemojte dozvoliti da vas dugogodišnje veze guše i opterećuju, a vi da svoju ljubav legalizirate tek u staračkom domu. Živite, borite se za sebe, brinite se o sebi, nemojte dozvoliti da živite u lažnim  uvjerenjima, i nemojte vjerovati lažnim pričama. Vjerujte, ljubav, prava ljubav ona koja je namijenjena vama - naći će vas - ma gdje vi bili, ne morate se grčevito držati bilo koga jer svatko od nas će bar jednom u životu doživjeti pravu, sretnu i potpunu ljubav u kojoj će biti potpuno sretni i u kojoj će jednako primati i davati, pa tako i vi.