Kada spominjemo ispovijedanje, u momentu nam se stvara slika drvene stolice i svećenika, ili ona blažena ograda između ispitanika i ispovjednika, kao, ne vide jedno drugo...

Kome i zašto se ispovijedamo?

Naravno, što se Boga tiče, njemu je svejedno, dapače, draže mu je kada mu se ispod zvjezdanog neba požalimo na naše možebitne pogreške..

Ali On momentalno ispravlja: ne izreci riječ POGREŠKA uzalud.. 

Ja sam tu da  te saslušam i zagrlim..

Samim tim što mi se obraćaš ispod zvjezdanog neba, znači da tvoj osjećaj za dobro i loše savršeno funkcionira..

Tako Kaže On koji Jest...

Ali što kažu ljudi?

Kažu ono na što su naučeni: bez valjane ispovijedi i valjane propovijedi, niti Bog te neće vidjeti ni voljeti...

I tako, stvoreni su posrednici, ljudi se oslanjaju na nešto što je već oslonjeno na nešto, i ispovijedaju se često čisto radi reda.

Da bi bili priznati u božjem ovčinjaku i ljudskom zvjerinjaku..

Često ispovijed služi, da se čovjek naoko olakša od grijeha, da bi ih kasnije opet ponavljao..

Pa što onda?

Griješiti je ljudski..

Pa mi, jadni ljudi, griješni smo otkad smo izašli iz majčine utrobe, pa kakvi su to ideali da smijemo biti bezgrešni?

Bezgrješni ili bezpogrešni, na isto dođe..

Pa se to humano oslobađanje svoga tereta (i samo svoga, ne, tuđega) prenijelo i u virtualni svijet..

Na portalima se često događa da se netko na neki način ne može uklopiti..

Pa muku muči, kako da uđe u božji ovčinjak.. No, pošto ovce ipak nisu samo ovce, nanjuše ako netko nema miris njihove kože..

I spontano se povlače..

A netko bi htio da skine tu gadnu, tijesnu kožu sa sebe, i uvuče se među druge..

Pa onda strategije, niti jedna ne funkcionira..

Dok se ne sjeti..bingo!!! Ispovijed.. Javno...

Lupanje u prsa: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh..

A iznutra zapravo, ništa se ne mijenja..

I otvara se ljudski mehanizam naučene sućuti, kad je grijeh u pitanju..

Nema provjeravanja.. Da li je iskreno ili ne..

Poeni su dobiveni.

Neki ljudi su prevareni.

A neki i dalje svoje ispovijedi iz srca izgovaraju pod zvijezdama..

I sve je dobro, dok se ne počnu javno ispovijedati tuđi grijesi.

To je najslađi dio pašnjaka na livadi sa ovcama..

Prvo će sebe olakšati, drugi će biti dirnuti, pa će i sama ta ovca postati visoko rangirani ispovjednik..

Ali onaj, koji ne pozna zakon ispovjedne tajne.

Nego koristi sebe za vlastito uzdignuće..

Na žalost..

Portali su najviše radi toga postali stratišta, a ne domovi gdje se mgu vršiti razgovori ugodni i razvijati duše...

Kako god bilo, tko nasjedne na javne ispovijesti, njegov mehanizam iznutra treba debelo preispitati..

I otići se požaliti zvijezdama...Ljudima nikako..I nikad više...