Uvijek može biti gore





Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet
lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno.

Tada je vidio omotnicu na jastuku. Na njoj je pisalo: Tata!
Sa najgorim slutnjama, otvorio je omotnicu i počeo čitati pismo držeći
ga drhtavim rukama:

Dragi tata,

Pišem ti s velikom žalošću i tugom.
Morao sam pobjeći sa mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s
tobom i mamom.

U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa....
Znam da ju ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga i tetovaža i
njene uske motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko
starija od mene, ali to nije samo ljubavna strast.

Tata, ona je trudna.
Jana kaže da ćemo biti jako sretni.

Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva za loženje što će nam biti
dovoljno za cijelu zimu.

Želimo imati još puno djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome.

Uzgajati ćemo je i razmijenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain
i ekstazy.

U međuvremenu, moliti ćemo se da znanost ipak uskoro nađe lijek za AIDS
da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje.

Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi.
Siguran sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu, da vidite svoju unučad.

Tvoj sin Tvrtko


P.S. Tata, ništa od toga nije istinito.



Ja sam preko puta kod Tomice doma.

Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one
školske svjedođbe na mom pisaćem stolu.
Volim te!
Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma ?