Na početku da odmah raspršim insinuacije, tenzije i pretenzije.. Ne želim nikoga secirati, bespotrebno analizirati ili ne daj bože, banalizirati..Svi ste mi dragi na svoj poseban način, neke osjećam dublje, neke manje duboko. Želim jednostavno i iskreno napisati kako ja osjećam Biby i što me je uopće potaklo da ovo napišem..Opet napominjem..nemam namjeru otvarati nikakav ring ili arenu..Ovdje su dobrodošle samo iskrene i dobronamjerne duše, druge, ako upliću nešto zlonamjerno, upliću na svoju odgovornost.

Kao prvo, cijenim iskrenost, i to je moto mog životnog puta. Iza toga slijede moji prijatelji, kojih nemam previše. Po mome osobnom uvjerenju, bolje ih je imati manje, ali pouzdanih i vjernih, nego biti okružen njima, a povećalom tražiti mrvu iskrenosti.. Puno prijatelja je prošlo kroz moj život, i ni sa jednim se nisam posvađala, jednostavno, kad se osjetio trenutak da su pehari puni, razišli smo se..Ali neki prijatelji su ostali..Iz jednostavnog razloga, što se uz njih uvijek mogu osjećati sigurno i potpuno, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazila.. Ali to je moja vizija moga svemira.. Svatko stvari gleda iz svog kuta..

Shadow ne poznam dugo..Niti Ljubicu..Maju i Mirjanu sam vidjela jednom, Izidu također..Ali nekad je samo jedan susret dovoljan da osjetiš nečiju dušu..Slova su slova, pogled je pogled.. Sada, kada me put vodio na jug, u Šibenik, na jednu promociju, zaustavila sam se na dva sata u Zagrebu..Razmišljala sam kako bi bilo lijepo da to malo vremena podijelim sa prijateljima..Ali bilo je radno vrijeme..Svatko ima svoje obaveze..Međutim, na čudesan način, Shadow-Jadranka, i Ljubica su odvojile svoje vrijeme, uz još jednu moju crvenokosu vješticu Martinu, koja je takođe došla da me zagrli..

Nisu to za nekog velike stvari..ali meni itekako pokazuju puno..Kad sam se vraćala natrag, bila sam preumorna. Ti nagibni vlakovi su sve samo ne udobni..kao da sam se u tramvaju vozila osam sati..I tako, javih opet mojim prijateljima da dolazim..Jadranka je ovaj puta morala prekovremeno ostati u firmi, i Ljubica reče da će me čekati..

Bilo je poprilično hladno, i vlak je kasnio pola sata..Mislila sam u sebi, ne bih zamjerila Ljubici i da je otišla kući..međutim, kad sam sišla, vidjela sam je kako korača ovamo-onamo, promrzla pošteno, čekajući me.. znaš Biby, ja ne gledam pozadinu ljudi, niti što je iza njih..ja gledam trenutke u kojima mi oni pružaju svoje srce, ma kako se ono drugima činilo drugačije..

I vjerujem da bi me ti dočekala kao one, jer bi i ja tako dočekala tebe.. Zato me je ipak povrijedilo ono što si im napisala, jer, koliko god ti se činilo da si trebala to reći, mogla si na drugačiji način..I u drugačijoj konotaciji.. Ja sam posebna za sebe, divljakuša ponekad, možda nekad malo i neugodna, ali pokušavam drugima reći što mislim ali da ih ipak ne povrijedim.. Ne uspijeva mi to uvijek, priznajem, ali se trudim.. Ja sam mojim prijateljima rekla da nisu obavezni ništa, niti čitati moje članke ako ih ne zanimaju, a kamoli dizati palčeve, jer se to kao mora..Ma daj.. I rekla sam da me nitko ne vuče za rukav ako ne komentiram svaki puta ispod svakog članka..Tu si malo stvorila svoju sliku..

Ja sam individua za sebe, kao i ti..I ako smatram da si nešto dobro napisala, napisat ću, iako se Shadow ljuti ili ne ljuti..A ona je duša koja kao i ja, uči stvari u hodu..I želi učiti.. Nitko nema pravo osuđivati nečiji način ili brzinu učenja..

Drugo: Razmišljala sam kako bih napisala nešto iz one moje drage knjige don miguela ruiza 4 sporazuma, o osobnosti, kako ništa ne bi trebali shvaćati osobno, jer tako na sebe navlačimo nepotrebnu patnju..I vratim se na tvoje članke..i vidim članak o osobnosti.. e sad, tu je sva poanta cijele ove priče..