Svaka misao je kamen u građevini sudbine, kako u dobru tako i u zlu.Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz. Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje cijelog tijela. Zakoni ljepote i savršenog zdravlja su identični: ovise o stanju duše, tj. drugim riječima, o sastavu misli koje najčešće struje iz nas na druge i iz drugih na nas. Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana današnjeg. Još gore: neznanjem i doživotnim navikama rade baterije u krivom smjeru. Naglo se akumuliraju zlovolja, zavist, podrugljivost i cinizam – bilo koji oblik prostog i ružnog. A onda na vidjelo izbija stvarni sastav misli vođen lošim transformatorima, drugimamožda na štetu, ali nama zasigurno.

Istina je da tuđe misli mogu ući u naše biće kao što smrdljive pare ulaze u našu kuću. Govori sam sebi bez prestanka: «neću dozvoliti da me netko tlači» i sam sebi ćeš prokrčiti put iz ropstva, ovisnosi i siromaštva! Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u našoj sudbini, zlato ili eksploziv. Što je dublje maštanje i sanarenje, što su savršeniji uranjanje i apstrakcija – to jače i dalje može djelovati naša mentalna snaga, tisuće milja daleko. Sve okultne snage kao i elementi telepatije postižu se na taj način. Bilo koja slika misli mogla bi se, ako je izrazimo odgovarajućim intenzitetom, trenutno materijalizirati.Te su snage prisutne u zametku u svakom čovjeku. Svaki dan se stiliziramo u jednoj fazi postojanja. Uživljavamo se mislima u jedan drugi imaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo, glumimo, odredit će tijelu, maski te uloge, glavnu liniju.

Tko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, tko se loše volje predaje orgijama neraspoloženja,truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo – misao koja kad se stavi u akciju, tj. kad se misli, po  nekomne izbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog i bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razajućim strujama i uspostaviti kontakt među svojim mentalnim baterijama i svim drugima iste vrste! Tko misli na krađu i smrt upada na taj način u mentalni odnos sa svakim kradljivcem i ubojicom na čitavoj Zemlji.

Svaki čovjek postane onakav kakvim je najčešće navikao sebe vidjeti. Ne smije podnositi da ga drugi formiraju po njihovoj slici misli, naime tako danjima najbolje odgovara. Odatle dolazi ideal «dobrog djetea», «krijeposne žene». Što je zaista «ženstveno» saznati ćemo tek onda kada žene počnu biti ono što zaista jesu. Onda će svijet biti psihički odjednom dvostruko bolji nego danas, kada muškarac koji bi kako to dolikuje, sam trebao odrediti sebe, ideal samog «muškog» određuje prisilni ideal ženstvenosti.

Oprezni ljudi koji na sve misle, koji sve predviđaju, upadaju stalno u klopke jer, računati na poteškoće, znači stvarati ih. To je tako snažna navika da izgleda gotovo neistrebljiva. Što god misliš, iz Nevidljivoga na sebe navlačiš slično. Ako iznutra misliš na bilo koji oblik zločina ti ćeš na sebe navući sa skrivene strane života, zločinačku stvarnost. Skrivene i nevidljive snage su te koje koje ti tek stvaraju materijalne uvjete za zločin ovdje, na ovoj strani gzistencije.

Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama na kopnu i moru, onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste vrste. Kontaktiraš na taj način sa redom duhovnog događaja pa si tako pod udarom njegovih struja, tjelesno lakše izložen njegovom utjecaju. Vjerovatnije je da te pogodi nešto iz pdručja strašnog, tim prije što se iz godine u godinu za vrijeme prvog obroka, doručka, dakle u stanju prijemljive pasivnosti, predaješ tim utjecajima. Možda će se pokazati da nije tako «staromodno», kako to misli lukavi bijeli barbar, da «djetinjasti» sabrani narodi Istoka dan radije počinju himnom suncu ili sa «Om mani padme hum», umjesto da čitaju Daily swnickl.

Stvarnost struji i Nevidljivom. U strujnu liniju Nižeg, Jezovizog i Prostog zapada onaj tko uranja svoj duh u to, bilo kao zainteresirani slušalacuz laganu i ugodnu jezu i sa zabludom da je on ionako «daleko od nišana«. Ali onda kad je kontakt jednom uspostavljen, s otvorenom strujom unutra ulaze elementi zla i zločina. Tko voli čitati o provalama, razbojstvima i krađama, taj će, kao i njegova kuća, biti više izložen provalama i napadima. On i kradljivac se sastaju, jer obojica plove u istoj misaonoj struji, a da ni jedan ni drugi nisu svjesni moći koja ih spaja. No, nijedna moć nije toliko neodoljiva kao upravo ona o čijem utjecaju, pa i o čijoj samoj egzistenciji, ništa ne znamo. Pokušajmo ne pružati joj nikakav otpor.

Tko misli deset sekundi nešto odvratno i jezivo, nešto što nekom drugom može prouzročiti bol i očaj u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe. Tko deset minuta misli nešto lijepo i blago, što drugom može prouzročiti veselje, bez trna, bez bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe. Što duže netko, bilo u dobru i zlu, usmjeri svoj duh na neku stvar, to više jača tu nevidljivu stvarnost.Ona mora, stalno pothranjivana novim misaonim silama u «vidljivom» svijetu, koji je najgušći stupanj Nevidljivog, napokon sazrijeti u djelovanje veselja ili boli. Usmjeriti duh, namjerno i čvrsto na jedan cilj,…jedno namjerno raspoloženje, npr. vedru odlučnost moći usmjeriti toliko dugo koliko želiš, to danas nije često. Na što sve ljudi danas uopće misle: na to kako će dobiti plaću, na kvalitet piva,možda na izlet. Kod žena nailazimo na uvijek iste interese: novi modni časopis, ili krojačica, partija bridža ili ljetni dopust. To je stalno u prvom planu i «faute de mieux», pozornost uz praznu pozadinu erotike, koja nije dovoljno jaka da prisili život na istinsko postojanje. Jedino ga rastegne u prijepodneva i poslijepodneva kojima se pojedinačno i polako može i mora okrenuti leđa.

Stanje duše u kojem smo najčešće, snaga je koja okreće događaje za ili protiv nas. Ima ljudi koji su rođeni sa dušama bez poleta, cilja i puta, tako da se uopće nisu u stanju brinuti za sebe. Ne mogu čak zadržati ni nasljeđe. To su školski primjeri za onaj drugi oblik mišljenja koji izaziva neuspjeh. A drugi, opet, iako rođeni u bijedi, gomilaju bogatstvo od samog početka. Oni usmjere sve svoje misli, bace sva svoja htjenja, na jedan cilj i imaju uspjeha., ako se zarađivanje novaca uopće može nazvati uspjehom.

Nastajanje svakog poduhvata počinje u fantaziji. Kome je uspjelo od položaja skromnog namještenika postati gazda dvanaest željezničkih linija, taj je duhovno bio ispred svog položaja, čim je savladao jednu stepenicu već se je vidio na drugoj. Tko se može podnositi da skuplja stare prnje, taj se nije drugčije ni vidio. On nije nikada psihički napustio granicu sakupljanja prnja. On sigurno zavidi drugima kojima je bolje, želi ponešto što oni imaju, ali taj nikada u sebi nije rekao: Ja ću se osloboditi ovog zanimanja, popet ću se do nečeg čistijeg i većeg nego što je sakupljanje prnja. Sama zavist ne tjera naprijed i tako ostane čitav život sakupljač prnja. Tko je «skroman» i najljepše stvari na svijetu gleda previše visoko nad sobom, kao nešto nedostižno, tko sebe vidi na dnu stepenica bijesan na sve koji su iznad njega, taj će vjerovatno i ostati na dnu stepenica. Svaka duhovna ovisnost u kojoj proboravimo izvjesno vrijeme dovede nas u životu do onih stvari koji odgovaraju toj ovisnosti. Tko stvori plan za jedan poduhvat, jedan posao, jedan izum, formira nešto u nevidljivim elementima što je tako stvarno poput stroja od željeza i drveta. Taj plan,  taj pothvat, navlači na sebe nevidljive snage za njegovo ostvarenje, snage koje se konačno materijaliziraju u svijetu pojava. Tko se naprotiv, straši nesreće, tko živi u strahu od bilo kakvog zla, tko očekuje nesreću, taj konstruira sliku misli, tihu snagu koja po istom zakonu privlačenja sakuplja oko sebe štetne i razarajuće elemente. Uspjeh i neuspjeh dolaze iz istog zakona koji može biti na raspolaganju svakome, kao što je ruka čovjekova sposobna nekoga spasiti od utapljanja ili još dublje gurnuti u vodu.

Kad god nešto mislimo, gradimo nešto iz nevidljivih supstanci što vuku na sebe snage, koje nam pomažu ili nam štete, ovisi o karakteru misli koje smo izaslali. Kamen temeljac svih uspješnih napora u ovoj i svakoj drugoj egzistenciji: nikada zamišljati nešto nemogućim. Nikada na prvi impuls odbaciti ideju, makar kako da je divlja i smiona. Najprije počekati da se sakupe instinkti, jer oni nisu uvijek prisutni. Tek tada će se možda izdići ona fina jeza zore u kojoj sudjeluju samo oni koji stoje na početku stvari. Najveće i najčistije čudo, kad bi ga svi mogli vidjeti, trajalo bi samo trenutak i propalo bi glatko kroz mozak čovječanstva. Što je misao više  zapanjujuća,fantastičnija, mora joj se ostaviti više vremena za djelovanje. Vikati «nemoguće» jer nešto izgleda nemoguće, znači njegovati sudbonosnu naviku odbijanja. Tu je svijest puna zatvorenih vrata prema Beskrajnom: unutra i vani ostaje usamljeni mali čovjek.