što bi bilo kad bi bilo da misli doista imaju moć.... kad bi se uistinu manifestirala samo jedna desetina od onih pedesetak tisuća različitih misli koje ti naviru o jednoj te istoj stvari.... koji bi kaos i nered nastao, mojsinko....

moguće da si ipak jedan od onih koji vjeruju u „moć misli“.... zaboravljajući da su misli produkt ega.... da se ego voli igrati Boga, kreatora, stvaratelja....

napričali su ti mnogo o tome.... toliko knjiga o „pozitivnom mišljenju“, o mislima koje stvaraju tvoju stvarnost....
stvarnošću se kao upravlja čarobnom lampom koja je u tvojim rukama (glavi), a ti si kao Aladin i sve što misliš, manifestira se, kao u bajci....

a Stvarnost ne šljivi ni trunkicu od cjelokupne tvoje ili čijegod duhovne, ezoterijske filozofije....
zašto? zato jer ti jednostavno nisi kreator  stvarnosti. stvarnost je postojanje i manifestacija duše, sasvim neovisna o tvojim mislima.

pogledaj se samo, već u onom najbanalnijem, materijalnom vidiš da ti ni fizičko tijelo nije onako kako bi u svojim mislima kreirao kad bi mogao.... jedan običan zub kad ti se slomi, moraš kod zubara da ne hodaš okolo krnjav....
a gdje je sve ostalo, tvoja disharmonična familija, bolest najbližih, a nisi baš ni sam uvijek sasvim zdrav i zadovoljan....
pogledaj dobro oko sebe i osvijesti što i koliko od svega što vidiš je tvoja kreacija.... pa reci: „sve ovo sam ja svojim mislima stvorio“.... ako želiš lagati sebe i umišljati koješta.
vjetar sigurno neće pitati tebe kada da puše, nikakve planine se neće pred tobom pomaknuti, ni milimetra, sunčane dane vratiti ne možeš, ni dozvati kišu....

dakako, nešto se može potrefiti, intuitivno možeš nešto predvidjeti, naslutiti.... svejedno,  ti  još uvijek nisi taj koji je svojim mislima dozvao, kreirao išta od onog što vidiš pred sobom....
čak i tvoje tijelo ima svoje procese na koje ne možeš utjecati.... ako si se razbolio, razbolio si se i kad boli onda boli.... bol se ne može odagnati pozitivnim mislima....

svaka bol i svaka bolest je u planu duše da je iskusi u tijelu.  i definitivno nije kazna za „negativnomislitelje“.... ako si ozdravio, ozdravio si, ali ne zato što si pozitivnim mislima zdravlje kreirao.  ozdravljenje ili ne, pa kronična oboljenja s kojima se mnogi ljudi nose, ništa od toga nitko od njih sebi nije svojim mislima ikada mišljenim dozvao ili sačuvajbože skrivio.... baš ništa....

ako još uvijek misliš da tvoje misli imaju moć, prošetaj malo kroz sve što pomisliš u toku dana.... pa se malo osvrni na sebe u djetinjstvu i mladosti, koliko od onog što je bilo ikada mišljeno i zamišljeno se ostvarilo.... i koliko je tvoj život nalik tvojim slikama i vizijama iz prošlosti....

i sada, pogledaj se gdje si.... stojiš pred ogromnim zidom neizvjesnosti, zvanim budućnost, pa pogledaj svoje misli, koja od njih je ona prava i pogođena i u stanju da kreira nešto što će biti....
misli što hoćeš, ali to što će biti, bit će....

kažem opet, intuitivno možeš predvidjeti, bolje rečeno predosjetiti.... ali, ne postoje misli koje bi mogao misliti i na taj način preokrenuti tok stvari, života, sudbine.... nazovi kako hoćeš.... ja to zovem put i odabir duše u ovom utjelovljenju.

ti nisi Aladin, čarobna lampa ne postoji, a tvoje misli su iluzija....
što je onda stvarnost? stvarnost je sve što ti se događa neovisno o tome da li si ikada smislio da se dogodi ili ne. 

stvarnost je kad iziđeš van, uputi se gdje god, i vidiš da ništa, ali baš ništa u toku jednog dana nije ni slično, a kamo li identično kaosu od misli koji ne prestaju blebetati u tvojoj glavi.... ni osmijeh, ni susret, ni lijepu, ni ružnu riječ, ni zgodu, ni nezgodu koja te snađe, ništa baš ništa od toga nisi svojim mislima kreirao....

želje se ostvaruju.... da, ali ne zato što si poželio. poželio si zato što duša već zna da će se ostvariti.
želje se ne ostvaruju.... da, ali ne zato što nisi ispravno mislio. poželio si iako duša već zna da se neće ostvariti. 
iskustvo ostvarenja neke želje ništa manje nije vrijedno od iskustva neispunjenja neke druge želje.

osjetiti se kao dobitnik, nije ništa više vrijedno, nego se osjetiti kao gubitnik. naravno da se egu više dopada uloga pobjednika. ali.... duša ostaje pri svome. svidjelo se to nekome ili ne.
duša ostaje nenarušena patnjom ega. i neumitno vozi dalje svoj plan....

Božji plan.
ne nekakav ljudskomisleći.
što prije to shvatiš, to slobodnije se osjećaš....

naravno, sigurno da nije loše sve ono što pišu mnogobrojni pozitivnomisleći savjetnici.... osim što njima takve knjige donose dobru zaradu, jer ljudi kupuju i puše takve fore toliko dugo dok se sami ne uvjere i osvijeste....

što je Ono što upravlja.... tko je Onaj koji stvara....

naravno, dobro je sačuvati pozitivan stav o životu, svakako bolje nego neprestano vrtjeti kojekakve negativne, dramatične, ružne scenarije koji bi se eventualno mogli odviti.... pogledaj koliko puta si samo strahovao i odvrtio u svojoj glavi najstrašnije filmove.... i na kraju, što bi!? ništa od toga.... Bogu hvala....

bile su to samo tvoje misli.... a one same po sebi ne mogu ništa.

koja zabluda u riječima: „ja sam kreator. moje misli imaju moć.“ moć nad tvojim egom. to da. donekle.
gle, već i to samo maleno „ja“ je ograničeno.
već sama i riječ „moje“ ukazuje na (iluzorno)razdvajanje svoga od ostaloga.  

što je Božansko? Božansko je ono što ne odvaja moje od tvoga, naše od nečijeg drugog.... „moje“ ili „tvoje“ nema apsolutno nikakvu nadmoć nad onim što je u sklopu Jednote, nikakav uticaj na Plan Božji....

možeš li to osjetiti.... sve je već tu, sve je već stvoreno, kreirano, gotovo.... što god ti mislio....

ti ipak znaš da nije baš tako kako neki veliki učitelji pokušavaju prodati svojom pričom....
znaš, jer si svakodnevno suočen sa stvarnošću koja je takva kakva je....
naravno, nije loše fantazirati o nekom drugačijem svijetu, prošetati ponekad po svojim kulama od oblaka u bojama koje samo ti vidiš u svojim maštanjima.... čak je i jako dobro, kao odmor od ponekad "surove" svakodnevice....

ti ipak znaš da te misli nisu dovele tamo gdje je ego sve htio stići.... i znaš da ne dobiješ (a to je ujedno i beskrajna milost, kad se osvrneš na to što si sve mislio, ajme....) svaki put i uvijek sve što zamisliš, ali znaš i to (iz duše i srca znaš, a ako ti je glava zdrava onda i glavom znaš) da uvijek dobiješ sve što trebaš.

ostalo su puste tlapnje i cirkuska predstava za odzemljene sanjare, što je samo jedna od mogućnosti stvaranja ugode svome malenome „ja“.... što drugo?!

prosvijetljenost nije ništa više niti manje od svjesnosti da Život teče svojim tokom koji se neće promijeniti ni prilagoditi ne bi li zadovoljio tvoje maleno misleće „ja“ ....

kada to jednostavno prihvaćaš, nalaziš se u prostoru pobožnosti.... posvećenosti životu.... skladu tvojih misli, riječi, postupaka i svega onoga što doživljavaš u sebi i oko sebe....