Iako je po opusu važan kao Vlaho Bukovac, zbog erotike njegovih slika Auer od 1933. nije imao solo izložbu. Nepravdu konačno ispravljaju kustosice Klovićevih dvora Slikar Robert Auer odrastao je u kući na Rokovom perivoju koju je izgradio najpoznatiji arhitekt svojeg razdoblja, Viktor Kovačić. Njegov otac Ferdinand bio je vlasnik kultne Kraljevske sveučilišne knjižare, a brat mu je bio također arhitekt. Robert je u početku svirao violinu i išao u glazbenu školu, no ljubav prema slikarstvu bila je jača od svega: “Mnogo su se puta zvukovi mojih gusala neosjetno pretvarali u skale plavih boja”, govorio je i otišao na školovanje u Beč. Detektivski posao Iako je po svojem opusu i kvaliteti tik do Vlahe Bukovca, a tako otkrivaju kustosice koje istražuju njegov opus, Petra Senjanović i Irena Kraševac, ovaj pripadnik zagrebačke šarene škole samostalnu izložbu nije imao od 1933. godine. Nepravda će biti ispravljena velikom retrospektivom u Klovićevim dvorima koja se sprema za 21. rujna 2010. Najveći dio slika nismo imali prilike vidjeti budući da se gotovo sve nalaze u privatnim zbirkama, pa je retrospektivi prethodio pravi detektivski posao, no otkriće će zato biti senzacionalnije. Potrazi za važnim umjetninama nije pomogla ni činjenica da 12 slika koje je Matilda Auer darovala Strossmayerovoj galeriji, a koje se smatraju najvažnijima za njegov opus, nisu na uvidu javnosti. Naime, u posljednji trenutak Auer se predomislila i djela ostavila osobi R. S., koji ne želi pokazati umjetnine javnosti Spor dug 16 godina Obitelj na sudu pokušava dokazati da prava na slike pripadaju njoj te da gospođa Auer, inače snaha slavnog slikara, nije znala što potpisuje. Spor traje 16 godina. Puno se pisalo i o vili Auer, koja je bila propuštena propadanju, iako arhitektonsko remek-djelo. Vila je nedavno otkupljena i upravo se preuređuje. Ipak, jasno će se pokazati kako je Auer slikar ženskih aktova neskrivene senzualnosti. Malo se zna o ljepoticama koje su pozirale velikom slikaru, budući da sredina nije bila dovoljno otvorena, no zna se da mu je pozirala lokalna ljepotica Štefica Vidačković, Miss Europe za 1927. godinu. Pozirala mu je i supruga, Bečanka Leopoldina Auer-Schmidt, inače njegova kolegica, koju je upoznao na Akademiji. Popularna glumica Selma Karlovac poslužila je slikaru kao model za Ledu, a sačuvana je i fotografija glumice kako mu u zanosu naga pozira. Ipak, nisu se morale puno mučiti, kao primjerice modeli Luciana Freuda koji poziraju i po 20 sati u komadu. Portret bez mučenja “Portretirao sam jednu lijepu mladu damu... sjedila je u svemu dva puta po jedan sat, kao što obično moji modeli sjede, jer za portret mi nije potrebno mučenje mojih modela...” zapisao je umjetnik. Auer je, pokazuju kustosice izložbe, slikao novi tip moderne samouvjerene žene u pomno dekoriranom prostoru, afirmirao je ženu oslobođenu korzeta i moralnih stega ranije generacije. Ipak, slike dama koje uživaju život u zagrebačkoj su javnosti dočekane s podozrenjem i osudom puritanskih kritičara. S Čikošem u Brooklynu Naprednija je kritika znala cijeniti secesijski izdužena tijela i zanosne prikaze erotskih aktova nježne, ružičaste boje podatnih tijela. Za Auerov je opus bitan i boravak u Americi. U ranim su danima on i njegov dobar prijatelj Bela Čikoš Sesija, privučeni pričama o uspjehu europskih slikara na američkom bogatom tržištu, 1902. rasprodali su svu svoju imovinu i s obiteljima se preselili u Brooklyn uvjereni da će imati više mogućnosti u sredini koja je plaćala za ono vrijeme nedostižnih tisuće dolara za afirmiranog slikara, no završili su radeći u tvornici plakata. Nakon povratka, Auer slika i portrete građanske više klase, primjerice bračni par Veru i Mihovila Nikolića. Ruže su potpis na slikama, baš kao što su kod Chagalla buketi. Tajno naručene erotske slike O Aueru se pisalo i zato što je naknadno na jednom tavanu otkriven i njegov opus eksplicitne erotike, u vidu almanaha, no taj dio njegova opusa nećemo vidjeti na izložbi. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće često su se u tajnosti naručivali porteti erotske tematike. Neke od tih aktova navodno je želio kupiti crnogorski knez Nikola, ali ih je kao nepoćudnu umjetnost na granici zaplijenila crnogorska financijska policija. Sadržaji nisu bili za širu javnost i kustosice su odlučile to poštovati. Autor: Patricia Kiš