Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovjedi i zakone. 


Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do glavešine samostana da ga pita zašto se ne prepisu je iz originalnih svitaka,

ukazujući na to da je netko mogao samo malo pogriješiti ili nešto propustiti u kopijama,pa čak i u onoj prvoj napravljenoj, to nebi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama 

Glavešina samostana reče, "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primjetio." 

Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu,

a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. 
Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog glavešinu samostana . . . 

Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog glavešinu dolje u mračne ćelije samostana. Vidjeo ga je kako udara glavom o zid i kuka 

"Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R ! 
Promaklo nam je R !" 
Prednji dio glave mu je bio krvav, krv se niz lice sljevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?"

 
Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila...

 

"CELEB(R)ATE !!! " (Slavlje)
a ne celebate (celibat - bezženstvo)