Tako razmišlja starozavjetni židovski mudrac.

 "O smrti, kako je gorka pomisao na te čovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih, čovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje, i još ima snage uživati raskoš. O smrti, odluka je tvoja dobrodošla čovjeku ubogu iz bez snage, istrošenom starcu, izmorenu brigama, nevjeričnu i na kraju strpljivosti..." (Sir 41, 1-4)

Lijepo je napisao Antun Gustav Matoš:

 "Cilj života nije ni znanje ni moć, već dobrota. Život je lijep samo zbog smrti, a smrt je lijepa nalazili se preko groba misterij jednak suzi ljudske svete ljubavi."

Ivo Andrić na svršetku Prvoga svjetskog rata piše (Ex ponto):

 "Slava ti, Bože, za muke dana i mir noći, za kratak život i veliku zagonetnu smrt. Neka su blagoslovljene odluke tvoje po kojima dolazimo na svijet i odlazimo s njega pošto smo se naradili i namučili. Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji i jasno je da ih ne možemo dogledati, ni smjera ni svrhe, i da ih moramo mirno primati. Ali teško je biti čovjek, Gospode!"

Tin Ujević

U ovoj gužvi, ovoj stisci
bez oca i bez učitelja
bio sam sam, a moji vrisci,
svi, nose pečat mojih želja.

I svakim slikom, svakim zvukom
dio sam svoje duše dao,
i strijeljao sam lakim lukom,
i gađao sam gdje sam znao.

Izgarah dati nešto Novo,
a bog moj bio moj Bedem
i duh je kriv, i svijetlo Slovo,
a tek drač i korov jedem.

Najgore tek je u toj stvari
što vidim, monotono:
umro Duh je - onaj Stari -
i ja sam danas mrtvo Zvono.