Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u životu ponavljaju. Zatiče se često u situacijama s kakvima se već suočavao; tada zapadne u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće. » To sam već prošao « , žali se svom srcu. « Doista, prošao si » , odvraća mu srce. » Ali nisi nadišao. « Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu-jedinu svrhu: naučiti ga onome što ne želi naučiti.
Ratnik Svjetlosti uvijek će učiniti nešto neuobičajeno. Zaplesat će na ulici idući na posao, pogledati u oči potpunog neznanca i govoriti o ljubavi na prvi pogled, braniti zamisao koja se čini promašenom. Ratnici Svjetlosti mogu si to dopustiti. Oni se ne stide oplakivati stare rane, ni oduševljavati se novim otkrićima. Kad osjete da je došao pravi čas, ostavljaju sve i kreću u toliko snivanu pustolovinu. Kad shvate da su im snage iscrpljene, napuštaju borbu, ne osjećajući krivnju zbog pokoje počinjene ludosti. Ratnik ne želi proživjeti svoj život igrajući ulogu koju su mu drugi nametnuli.
Oči Ratnika Svjetlosti nikada ne gube sjaj. Oni žive među ljudima, dijele tuđe sudbine, a na svoj su put krenuli bez ičega, odbacivši torbe i sandale. Upoznali su strah i kukavičluk. Toliko su puta pogriješili. Pate zbog besmislica, ponašaju se uskogrudno, i katkad im se učini da nikad neće sazrijeti. Smatraju se, često, nedostojnima svake blagodati ili čuda. Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga. Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer se propitkuju. Jer traže smisao – i nema sumnje da će ga pronaći.
Ratnik Svjetlosti ne strahuje da će ga proglasiti ludim. Glasno razgovara sa samim sobom, kada je s â m. Netko ga je poučio da se tako komunicira s anđelima, i on se smjelo upušta u to iskustvo. Već na početku spoznaje da će biti teško. Misli da nema što reći, da može jedino ponavljati besmislice. No ipak, Ratnik ustraje u svojo nakani. Čitav dan vodi razgovor sa svojim srcem. Izgovara stvari s kojima se ne slaže, govori gluposti. Sve dok, jednog dana, ne primijeti promjenu u svom glasu. I shvati da kroz njega progovara neka viša mudrost. Ratnik se može činiti ludim, no to je samo privid.
Jedan je pjesnik kazao: » Ratnik Svjetlosti bira svoje neprijatelje « . Svjestan je svojih mogućnosti; ne treba mu na sva usta hvaliti vlastite vještine i vrline. Pa ipak, svakog trenutka iskrsne netko tko želi dokazati da je bolji od njega. Za Ratnika ne postoji » bolji « ili » lošiji « . Svakome su dati darovi koje će trebati na svom osobnom putu. No neki su ljudi nasrtljivi. Izazivaju, vrijeđaju, čine sve što mogu da ga ražeste. U takvom trenutku srce ga savjetuje: » Ne prihvaćaj izazove, uvredama nećeš razviti svoju vještinu. Izmorit ćeš se uzalud « . Ratnik Svjetlosti ne gubi vrijeme odgovarajući na provokacije; on slijedi put svoje sudbine.
Ratnik Svjetlosti pamti odlomak iz djela Johna Bunyana: » Unatoč svemu što sam prošao, ne kajem se zbog nevolja koje sam si priskrbio – jer upravo su me one dovele kamo sam želio stići. Sve što sada imam je ovaj mač, i dajem ga svakome tko želi slijediti put svoga hodočašća. Ostaje mi znamenje i ožiljci iz bitaka – kao svjedočanstvo onoga što sam proživio, i nagrada za ono što sam osvojio. To znamenje i ti dragi ožiljci otvorit će mi vrata Raja. U svoje vrijeme, živio sam hraneći se pričama o junaštvu. U drugom sam pak razdoblju živio tek toliko da živim. Ali danas živim zato što sam Ratnik i što jednog dana želim doći k Onome za koga sam se toliko borio. «
Istoga trena, čim počne hodati, Ratnik Svjetlosti prepoznaje Put. Svaki kamen, svaki zavoj žele mu dobrodošlicu. On se pretapa u brijegove i potoke, duša mu se zrcali u biljkama, životinjama, pticom nad poljanom. I tada, prihvaćajući pomoć Boga i Njegovog znamenja, prepušta se svojoj Osobnoj Legendi, da ga vodi ka zadaćama koje mu je život namijenio. Ponekad nema gdje prenoćiti, drugi puta pak noću pati od nesanice. » To je sastavni dio puta « , razmišlja Ratnik. » S â m sam odlučio ići ovuda. « U tim riječima i jest njegova moć: s â m je izabrao cestu kojom kroči i nema se razloga tužiti.
Odsada nadalje – i u budućim vjekovima – Nebo će pomagati Ratnicima Svjetlosti, a odmagati onima koji robuju predrasudama. Zemljina se energija mora obnoviti. Nove ideje trebaju prostora. Tijelo i duša vape za novim izazovima. Mi već živimo budućnost; svi snovi – osim onih satkanih od predrasuda – dobit će priliku da se ostvare. Ono što je bitno, održat će se; ono što je suvišno, nestat će. No ipak, nije Ratnikovo da sudi o snovima svog bližnjega, niti da gubi vrijeme procjenjujući tuđe odluke. Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nije mu potrebno dokazivati da su svi drugi pogrešni.
Ratnik Svjetlosti pomno proučava položaj koji namjerava osvojiti. Kolikogod težak bio njegov cilj, uvijek postoji način da se premoste prepreke. On provjerava sve moguće puteve, oštri svoj mač, trudi se svoje srce ispuniti ustrajnošću koja mu je potrebna da se sučeli s izazovom. No, kako napreduje, Ratnik nailazi na teškoće s kojima nije računao. Kad bi čekao idealan trenutak, nikada se ne bi pomaknuo s mjesta; potrebno je zrnce ludosti da se učini sljedeći korak. I Ratnik ima to zrnce ludosti. Jer – u ratu i u ljubavi – nemoguće je sve predvidjeti.
bglavac
edin.kecanovic
