Svakodnevno istražujući u praksi svijet duša, čovjek dolazi do zanimljivih spoznaja.

Evo na primjer slijedeća koju ću probat izložit.

Jedan od polariteta koji dušice naše odabraše jest monogamno i poligamno.
I svatko od nas nosi jedno od ta 2 odijela.

Te podjele nisu neke suštinske jer takve u biti nema. Razlike su samo u modelima kroz koje mi kao djeličci Stvoritelja istražujemo istog tj. u konačnici - sebe.

Kao PG i MG modeli, mi smo skroz isprepleteni i izmješani.
I u našem razredu, a mislim pritom na skupinu primarnih duša, ima i jednih i drugih.
Polaritet se može mijenjati po želji, ali zanimljivo je da do te promjene ne dolazi baš prečesto.
Barem koliko je meni trenutno poznato.

Uglavnom, radi se dakako o načinu na koji netko funkcionira u tzv. partnerskoj ljubavi.
MG duše su više ženskije, a PG muškije i shodno tome jedne imaju više muških, a druge ženskih inkarnacija. To pritom ne znači da duše doista imaju spol. No to je sad druga priča.

Monogamija kao etička sveta krava koju isključivo treba musti je naravno zemaljska prevara.
Riječ je samo o jednom konceptu. Onaj drugi, poligamni je potpuno legitiman i u svojoj prvotnoj srži bez trunke negativne primjese koju joj mnogi iz raznih interesa okačiše.

Religije i društva su tu odigrali svoju karmičku ulogu i zapravo nam namjerno „otežali“ put do otvaranja svojih srca. Ne moram spominjati krivicu, grijeh i slične mehanizme blokade.

A stvar je potpuno prirodna. Kao i kod atoma. Neki su monovalentni, neki polivalentni.

Da ne bi bilo zabune, ovdje govorim o LJUBAVI koja nadilazi nešto kao što je „hopa-cupa di je rupa“.
 
Sportski promiskuitet je djetinjasti promašaj celog fudbala. Svi ga dakako furamo i isprobavamo u svojim paralelnim životima te kad-tad evolucijom ispljunemo. Nagonski sex radi sexa je daleko od grijeha, ali ipak pričamo o nižoj vibraciji. Kao i konzumiranje životinja koje je netko prethodno mrcvario. Kad svoj pramac počneš usmjeravat vertikalno, više vibracije postaju tvoja realnost i jednostavno ti stara shema više organski ne odgovara. Puno bolje osjećaš sve energije oko sebe kao i one koje izlaze i ulaze u tvoj sistem.
I vrlo dobro spoznaješ što ti postaje nekompatibilno i nepotrebno.

Kao kad iz balona kojim se spremaš na let prethodno izbacuješ sav nepotreban teret.

Tu je naravno i taj negativni niži ego koji je najteže istesat, al ide i to pomalo.
Govoreći o moćnoj seksualnoj energiji, važna karika u usponu je naučiti je upotrebljavati u dijametralno suprotnu svrhu od uobičajene. Za let. A ne za valjanje po blatnoj horizontali :-)

Bilo kako bilo, s pravom ljubavlju je sasvim druga priča. Tu nema uživaonog besmisla, punjenja bunara bez dna i praznog hoda.
Snagu apsorpcije, stvaranja i uvećavanja ljubavi u sebi te sposobnost davanja i forwardiranja iste svijetu oko sebe treba bez prestanka i (samo)ograničavanja razvijati.

Postoji ta istina koja većini monogamaca teško pada, a to je da je zaista moguće voljeti više osoba istodobno. Da, onako ljubavno voljeti.

Hm. Nikad neću zaboraviti film iz djetinjstva „Micki & Maude“. Predivan film. I to kažem ja koji i nisam neki romantik u klasičnom Hollyshitwood smislu.

Dakle, zdravoseljački rečeno, monogamac istovremeno može voljeti samo jednu, a poligamac više osoba.

Ni MG ni PG same po sebi nit smrde nit mirišu.
MG pozicija je tu poprilično jasna. I toliko propagirana.
Što je sa PG-om?
Oni koji se na razini duše opredijeliše za tu varijantu, jednostavno po prirodi teško mogu fokusirati svoju partnersku ljubav i sve te energije isključivo na jednu osobu.
Premalo im je :)  jer funkcioniraju po drugom modelu.

Daklem, nije vaš dragi poligamac za to „kriv“ niti je itko zaista KRIV U BILO KOJOJ priči.

MG il PG, suština je da voliš tutta forza i pritom, jasno ne povređuješ.
Kad kažem „povređuješ“, odnosi se na kontraproduktivnu varijantu istog. Jer jako je relativno reći što nekog povređuje na duže staze i da li je to zapravo bilo za njegovo najviše dobro kao nužno sredstvo za promjenu percepcije. Baš mu je to trebalo i zacrtano mu je takvo „buđenje“.

Prava i iskrena ljubav prema bilo kome u principu NE povređuje.
Jer je ona na tragu zakopanog Božanskog blaga.

Ono što povređuje „povrijeđenog“ je dakle ta njegova percepcija koja je kontaminirana svim onim toksinima kojih se naše duše dugoročno žele riješiti.

No upravo zato je to s nepovređivanjem najteže odigrat u ovom 3. denzitetu jer je stremljenje ka bezuvjetnoj ljubavi tek u začecima odnosno na nedovoljnoj razini opterećenoj svim mogućim teretima ovog realiteta i našeg nižeg ega.

Pa se je prisiljeno lagat, varat, gurat pod tepih i igrat skrivača.

U 4. denzitetu navodno je sve transparentno i tu nema prevara, muljanja, skrivanja. Uvijek si u ljubavi s onim s kim to i želiš.

No, do tamo treba doći kroz nešto kao što su npr. dublja osobna transformacija i spajanje sa svojim višim JA što je svima omogućeno bez obzira na polaritet.
Jedino su možda putevi i lekcije malo drukčije.

(SAMO ŠTO SE NIJE NASTAV'LO..)