U životu sam počinio mnoge gluposti i povrijedio neke ljude. Tko nije... Učinio sam to iz slabosti, vjerujući da sam s pravom rekao ono što sam rekao ili učinio ono što sam učinio. Možda sam jednostavno trebao okrenuti drugi obraz. Treba li baš svakome okrenuti drugi obraz ili se treba znati i oštro postaviti? Nije se lako oštro postaviti, s druge strane, čovjek može pretjerati i dobivenu bitku izgubiti. Da li se kajem zbog svojih pogrešaka? Kajem. Trebam li se kajati cijeloga života? Kajanje bez pokajanja kao konačnog čina odvodi u samooptuživanje, izjedanje zbog učinjenih djela, osjećaj krivnje i depresiju, ne nužno tim redom. Nisu ni drugi meni ostali dužni. Najinteresantniji su oni koji misle da je za poraz u duelu kriva samo ona druga strana. U svakom slučaju, ne osjećam se krivim ni zbog čega. Ne više. "Otpušteni su ti grijesi... Ustani i hodaj"... idi dalje DeVeT. Ne okreći se, jer ćeš se pretvoriti u stup soli. Prošlost ionako više ne postoji, a tko živi u njoj, njegov problem. Neka mu je sa srećom. Meni je ionako dosta i sadašnjice.....