Današnji izgled labrador retriver duguje Velikoj Britaniji gdje je nastao krajem XIX. stoljeća, da bi doživio veliki uspjeh poslije I. sv. rata. No, vratimo se malo unazad. Njegovo porijeklo je ustvari okruženo misterijom. Naime, labrador retriver i poluotok Labrador kanadske države Kvebek zajedničko imaju samo ime. Po jednoj prihvatljivoj teoriji labrador je bio otkriven na otoku Nova Zemlja - Newfaundlend na sjeveroistoku američkog kontinenta, a ipak, malo je vjerovatno da on odavde nosi porijeklo. U to vrijeme otok Nova zemlja je važila za veoma hladno podrucje okruženo ledenim omotačem, dok europski ribari nisu otkrili njena prava bogatstva ;vode nevjerovatno bogate ribom.
To su mahom bili portugalski, baskijiski, bretonski ili engleski ribari koji su brodovima krstarili vodama Newfaundlenda najprije kao privremeni, a poslije kao stalni kolonizatori tog otoka. Pretpostavlja se da ,najvjerojatnije, potiče od portugalskog ovčara kojeg su na otok donijeli portugalski ribari. Dugi period koji je on proveo na tom surovom i malo gostoljubivom otoku za njega je bilo od velike koristi, učinilo je od njega jako otpornog psa, sa izuzetnom sklonošcu za plivanje i izvanrednog njuha, smisla za traženje i aportiranje.
Prilagođen na vodu, počeo je da se izdržava, da se hrani pomažuci ribarima, izvlaceci ribarske mreže iz ledene vode i donoseci ribe koje su pobjegle iz mreže. Takoder je čuvao i skladišta gdje se ostavljala i solila riba mahom bakalari. U to vrijeme još nije nosio ime labrador retriver vec se zvao pas St. Johna a tako se zove i glavni grad Newfaunlanda.
Malo vjerovatna, mistična teorija povezuje misteriju njegovog porijekla sa legendom koja govori da je labrador retriver rođen iz ljubavi izmedu vidre i psa St. Johna, a u prilog ove teorije se navodi osnovna karakteristika ove rase - vidrin rep.
Činjenica je da kad se želimo informirati o labrador retriveru na našem jeziku ne možemo naći niti jednu napisanu knjigu. Zahvaljujući svojim osobinama u posljednjih 25 god. osvojio je srca ljudi diljem svijeta, pa tako i kod nas mu popularnost iz godine u godinu raste. Jedna je od najpopularnijih rasa u Velikoj Britaniji, a u SAD i Francuskoj je pasmina br. 1. Navedimo i podatak da se u SAD-u godišnje ošteni 160.000 labrador retrivera, npr. njemačkih ovčara 50.000.
Maglovita teorija o porijeklu ima za pretpostavku da su ovi psi najvjerovatnije došli sa americke obale čije ime labrador potvrduje ovo razmišljanje. I ona, manje vjerovatna teorija koji su nam naši poznanici skandinavci predočili (trenutno labrador retriver doživljava izuzetnu popularnost u skandinavskim zemljama) da su ustvari još Vikinzi zaslužni za ovu pasminu. Normalno, oni smatraju da su Vikinzi prvi otkrili i Ameriku.
Treba precizirati da ovo nije jedina pasmina koja potice sa Newfaunlanda; tu su još 3 vrste retrivera i pas St. Johna koji djele isto porijeklo, i imaju dosta zajednickih točaka, ali i specifičnosti po kojima se medusobno razlikuju.
Krajem XIX. stoljeća vlast otoka Newfaundlanda, radi pospješivanja stočarstva su uveli mnoge takse za držanje ovih pasa tako da je ustvari administracija ograničila broj ovih pasa, a ribari su ih brodovima odvodili prema Britaniji, gdje ovaj vodeni pas polako postaje lovac.
Naravno, ovi došljaci nisu bili u pravom smislu riječi lovacki psi i bili su vrlo različitog izgleda. Zato se prišlo ukrštavanju ovih pasa s lovačkim psima da bi se dobio dobar njuh i držanje, odnosno, da bi se selektivnim uzgojem dobio bolji lovački kvalitet.
Tako je selekcijom u dva pravca jednom metodom dobiven flat-coated i golden retriver ,a drugom metodom labrador retriver. Britanske aristokrate kao što je Lord Malmesbury (kome se duguje ime labrador), Lord Scott, Vojvoda iz Buccleucha, pukovnik Peter Hawker, Lord Knutdford su svojim uzgojnim programima značajno doprinijeli razvoju labradora kao lovnog psa i doprinijeli standardizaciji pasmine.Tako je pasmina labrador retriver bila priznata od strane Kennel kluba 1903. godine. Sam rad britanskih aristokrata je bio posvećen prevođenju vodenog psa kao nelovnog , mirnog i jakog, u lovnog psa selektiranjem i dodavanjem malo krvi pointera, setera, španijela da bi se poboljšao njuh čega se prihvatila uzgajivaćnica Gentry. Njihovi ptičari,pointeri i seteri su na gomili hvatali divljač, a bio je potreban netko tko će hvatati ubijene ptice i čuvati ih dok lovci traže divljač.
Naravno, labrador je zadovoljavao ove kriterije i rješio problem sa vodenom divljači koja je bila često izgubljena po močvarama, barama, mulju. Tako od skromnog ribara labrador je postao simbol profinjenosti i istancanosti. Svi lovni psi znaju aportirat,ali retrivri najbolje pronalaze, jer su oni specijalisti za pamčenje sukcesivnih padova mnogih ptica tako da ih aportiraju po redu padanja. U principu to što ga motivira da traži divljač i nije strast za lovom, vec želja da obraduje svog gospodara. Svoj život stavlja u potpunosti u ruke čovjeku koji ga je prihvatio. Standardizacijom pasmine ustanovljen je i uvijet za dobivanje titule šampiona i to polaganjem radnog ispita. Specificnost pasmine je karakteristican vidrin rep koji ujedno služi kao kormilo, dupla koža izmedu prstiju i jedinstvena želja da pliva i roni.
Što se tice boje, do 1899. je bilo samo crnih, a potom je priznata i žuta boja i to sve nijanse žute; od krem do lisicje crvene, tj. red fox.
Selektiranjem u Americi smeđa, tj. čokoladna boja je nešto kasnije standardizirana. Upotreba labradora kao nezamjenjivog pomočnika u lovu ne iscrpljuje sve njegove mogučnosti.
DRUŽELJUBIV, ODAN I PRIVRŽEN
Možemo slobodno reći da je to univerzalan pas, a sigurno da je njegovu popularnist uvjetovao njegov karakter. To je istinita međunarodna zvijezda koja doživljava svoj munjeviti uspjeh posljednjih 25 godina. Njegovo skromno porijeklo nije obećavalo da će ribarski pas postati toliko popularan. Izvanredna dobroćudnost, radost življenja kao i njegova odanost i privrženost stvorili su idealnog obiteljskog psa. Izvanredne inteligencije, svoju je dobroćudnost stavio u službu čovjeka. To je pas koji zna oprostiti, koji se ne ljuti i koji ne ispoljava znake agresivnosti. Druželjubiv, uvijek spreman za igru, ali uvijek željan društva, nije tvrdoglav i uvijek je spreman za dobar zalogaj.
Normalno, ima on i svojih mana, a to je da je jako loš čuvar, jer uvijek više voli da ugosti posjetioce i da se veseli nepoznati osobama, nego da čuva kuću.
Osim toga, užasava se i samoće i teško mu pada da po cijeli dan čeka svog vlasnika koji je opravdano odsutan.
Njegov najveći grijeh je što je veliki gurman. Pas je izuzetno dobrog apetita, zahvalan na hrani (pas usisavač kako ga mnogi nazivaju) i baš zbog tog afiniteta prema hrani, često nas dovodi u neugodne situacije kada u šetnji zaviri u kantu za smeće, gricne odbačeni zalogaj hrane u parku, pri čemu moramo vrlo paziti, jer se često dešava da se psi otruju. Dakle, zbog ovog poroka sklon je i višku kilograma.
No, vratimo se njegovim upotrjebnim vrijednostima , gdje osim njegove specijalnosti u lovu za donošenje i pracenje krvnog traga, on je i nezamjenjiv obiteljski pas, pravi član porodice, najbolji prijatelj djece, a u svijetu se sve više koristi kao dopunska terapija bolesnika, tzv. canis terapija.
Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i več u tijeku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Po naravi je prijazan i voli djecu.Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gdje ima puno prometa). Dobro se razumije s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Neustrašiv je i razmjerno dobar čuvar. Koristi se kao vodić za slijepe, a uzgaja se i za izlože. Ne obazire se na vremenske promjene, robustan je i otporan, pa mu čak ni snijeg ni hladnoća ne smetaju.Ubrajaju se među najomiljenije obiteljske pse. Posebno je dobrodušan pas.
Labrador retriver je miran i stabilan, nikad agresivan, što ga čini idealnim prijateljem ljudi, pasa i kućnih ljubimca sa kojim dijeli isti životni prostor. Izuzetno je inteligentan i lako prihvaća obuku za razlicite vrste zadataka. Ne podnosi grubost.
Tu se labrador pokazao kao izvanredan terapeut koji vraća bolesniku volju za život, pri čemu pas uspostavlja specifičan svrsishodan kontakt s oboljelima, djecom oboljelom od dječje paralize, u rehabilitacijski ustanovama, sanatorijima, staračkim domovima pa čak i u dijagnosticke svrhe kod pogoršanja odredenih stanja bolesti, pomoči hendikepiranim osobama, u socijalizaciji. Labrador retriver je takoder idealan i kao vodić slijepih, normalno, to nije svaki primjerak ove pasmine, ali predisponirajuće je to što on lako uči, staložen je , hladnokrvan, nije agresivan i ne nasjeda na provokacije ljudi, pasa i drugih životinja (zamislite mužjaka koji neće reagirati na ženku u tjeranju), mada su to mahom kastrirane jedinke.
POMOĆNIK VOJSCI, POLICIJI, SPASILAČKIM EKIPAMA
Koliko god nama izgledalo poražavajuće i sa gledišta društva za zaštitu životinja nehumano, labrador se s namjerom obućava za pronalaženje narkotika. Normalno, to je dugotrajna obuka i psi prethodno podliježu testiranju i ispitivanju kompletnog zdravlja i stanja organizma za ovaj izuzetno odgovoran posao, a imajući u vidu uspješnost njihove aktivnosti i uklanjanju velikih količina droge s ulica, čime je spriječen dolazak droge u ruke naše djece opravdanost ove upotrebe je potvrdena. U posljednje vrijeme svjedoci smo upotrebe labradora za pronalaženje i otkrivanje eksplozivnih naprava na javnim mjestima kao i izuzetnog stručnjaka u deminiranju zaostalih minskih polja, gdje je obuka još duža i složenija, a testiranje kompleksnije koje prolazi samo jedan manji dio populacije. Imajuci u vidu da se na ovaj način mogu spasiti mnogi nevini ljudski životi, opravdanost angažiranja labrador retrivera je sasvim razumna. Ovim se specijalnosti labradora ne završavaju: on je sastavni dio spasilačkih ekipa prilikom pronalaženja tijela utopljenika, pronalaženja i izbavljivanja ljudi iz ruševina, odrona, lavina, požara, poplava i drugih elementarnih nepogoda. Pomočnik je u policiji, vojsci, vatrogasnim službama, carinama, pa ga često viđamo na graničnim prijelazima, aerodromima, policijskim punktovima, sportskim objektima.
NAJČEŠĆE NASLJEDNE BOLESTI
Stvorenu sliku o idealnom psu malo čemo pomutiti pričom o bolestima kojima je ova rasa sklona i koje genetski prenose.
Displazija kukova, odnosno koksofemoralnog zgloba je vrlo česta kod labrador retrivera i nasljedna je. Jedini način da se ona suzbije je otklanjanje i eliminacija jedinki iz reprodukcije koje imaju displaziju kukova . Večina zemalja, članica FCI-a, kao bitan uvjet za upotrebu pasa u priplodu, obavezno inzistiraju na RTG- snimci ovog zgloba za čije snimanje se izdaju licence a očitavanje je komisijski i rezultati se objavljuju u zvaničnim, regularnim kinološkim glasilima tako da se sve malverzacije izbjegnute i svi su upoznati s onim jedinkama koji imaju displaziju, odnosno psima koji se ne mogu koristiti u priplodu. Nažalost, ovim su pogođeni i tipicni eksterijerni psi ,šampioni, a na savjesti je uzgajivača i interesu pasmine da se takvi psi stvarno ne koriste u priplodu.
Atrofija retine je takoder u velikom broju opteretila ovu pasminu, jer se takoder prenosi i potrebno je obaviti pregled očnog dna (fundusa). Idealno je kada bi psi koji se koriste u priplodu bili katarakta negativni, no često smo svjedoci da naši labradori i prije neke ozbiljne starosti, potpuno izgube vid i oslijepe. Na sreču, atrofija retine je daleko rjeđe oboljenje kod labradora.
Osteohondroza se kod labradora uglavnom pojavljuje u periodu intenzivnog rasta od 4-8 mjeseci i to uglavnom kao upala pokosnice i to najcešce kostiju lakta koji kasnije prerasta u artritis, a predisponirajuci faktori su: hormonalna neuravnoteženost, kao i ishrana, rad i nagli rast.
Od ostalih bolesti koje se, srečom mnogo rjede javljaju je gluhoća, epilepsija, paraliza dušnika, povraćanje hrane.GRUPA: 8 FCI
STANDARD BROJ 122- VELIKA BRITANIJA
Opći izgled:
Snažno građen, kratak u slabinskom djelu, vrlo pokretan. Široka lubanja. Prsa i rebra duboka i dobro zaobljena. Širok i snažan u slabinskom djelu i stražnjim nogama. Dakle, labrador je snažan pas, zbijen i kvadratičan, masivan, ali ipak ne trom več energičan i izuzetno pokretan. Prsni koš treba biti dovoljno širok i izuzetno dubok sa izraženim predprsjem, a tijelo sa kratkim trbuhom i nepotpasanim, tako da je i donja linija ravna kao i gornja, što daje utisak kvadrata.
Slobodno možemo reči da je to tenk od psa, a česti smo svedoci da na izložbama prolaze lagani, vižljasti, uskogrudni psi sa maltene ravnim rebrima, što nikako ne ulijeva utisak tipičnog psa osposobljenog za rad u vodi. Normalno, ni suviše tromi primjerci sa mnogo naslaga masnih zaliha nisu poželjni, ali su opet bolji od onih koje mogu .
Karakter:
Uravnotežen, veoma budan, odličnog nosa, mekih usta, sa oduševljenjem ide u vodu, ima sposobnost prilagođavanja u predanog pratioca. Labrador je uravnotežen i ne pokazuje nikakva odstupanja u ponašanju. Međutim, u posljednje vrijeme svjedoci smo srečom pojedinačnih primjera oštrijih, ujedljivih jedinki, a nerijetko ih neodgovorni uzgajivači preporučuju kao odlične čuvare.
Labrador ima visoko kotiran nos u psećoj populaciji, a aport im je urođena osobina i on je mek, nježan i odmjeren.
Kada je voda u pitanju on je svoj na svome, pa i sama pomisao na psa u vodi asocira na labradora. Rijetki su primjerci koji ne vole vodu, ali je vjerojatno to greška vlasnika koji ih je na neadekvatan način upoznao prvi put s vodom.
Narav: Inteligentan, oprezan i poslušan sa velikom željom pruža radost svom gospodaru. Prijateljske prirode, nikada sa znacima agresivnosti ili jasne plašljivosti. Sve ovo govori u prilog labradoru da je savršen kućni ljubimac.
bglavac
irida
edin.kecanovic
