2.dio

Ono što ne znamo, ili potpuno smećemo s uma je to da je ova zemaljska akademija specifična baš po širokom i dubokom rasponu emocija. Zbog toga i je na glasu u ovim djelovima Univerzuma pa mnogi ovdje hrle na suočavanje s tim izazovom.

Da, ovdje smo ponajviše došli učiti emocije.
Ući u njih. Uhvatiti se. Izaći iz njih. Suočiti se s njima. Proživjeti ih. Otpustiti ih. Osvjestiti u sebi mehanizme koji ih pokreću. Kako i zbog čega.
Bol, patnju, sreću, bijes, ekstaze i ponore, sva ta lijepa i ružna čudesa.

Riječ je neprocjenjivom iskustvu koje treba iskušati u praksi težeći tome da iz svega izvučemo ono najplemenitije, najbitnije.

Veni, vidi, vici.

Bježanja (dugoročnog) baš i nema.

Nego, pitam se već duže vremena..Gdje je nestala žena?

Nježna i osjećajna. Meka. Suptilna. Istančana. Intuitivna. Ranjiva. Prepuštena.
Lijepa dakako. Zavodljiva bez šminke i maske. Zabavna. Kreativna. Iskrena. Topla. Strpljiva. Anđeoska. Brižna. Suosjećajna. Ljekovita. Nekad tužna. Uplakana. Vesela. Božanski naivna. Ona koja golica.

Gdje smo ju pobogu sakrili?

Sve više i više ju se pronalazi, samo onako u nekim tragovima.

A fali nam. Baš takva.
Bez obzira što tu žudnju možda ne znamo izraziti. Što na van tražimo sasvim nešto deseto od nje.

Ako je igrom sudbine tako ogrubjela, to pridonosi našem daljnjem pogrubljivanju.
Ne vidi se kraja toj tužnoj sagi.

Druga pak grupacija muških evidentno slabi. Kad je žena tako muški jaka, onda balansa radi - muškarci kilave.

Dakle rezime je da jedni mužjaci još više pogrubljuju, a drugi postaju ženke.

Ispada, da svi mi zapravo radimo na potpunoj inverziji.
Da li će uskoro u praksi muški princip utjelovljavat žene i obrnuto?
Pa možda kad tu dođemo do krajnosti onda slijedi vraćanja na početak priče.

Itd itd..

Slijedeći te unutarnje putokaze dolazi do velikih izvještačenja.
A jebeš sva ta smješkanja koja vode kasnijem plaču.

Žena ne treba bit lutkica.
Istina je da dosta njih danas smatra da ako su u ovoživotnoj podjeli uloga dobile kostim žene da to podrazumijeva da budu hostese. Te uglavnom nemaju problema s prihvaćanjem sebe kao žene, ali imaju nekih drugih primjerenih toj oktavi.

No zašto ne osvjestit, prihvatit i bit ono što uistinu jesi, žensko biće plemenitog kova.
Bez straha, slobodno istražiti žensku stranu svoje duše. Teci Savo Dravo teci.
Žena je poezija, budi poezija!
Zato si sada tu.

Nitko nije pao s Marsa u žensko tijelo. Ma nije ni s Venere ;-)

Onda kada trebamo razvijati muški princip ili kada je za cilj koji si postavismo prikladnija muška uloga – rađamo se kao muškarci. Sve u svoje vrijeme.

Cilj kvragu i jest naučiti i moći izraziti sebe i svoje energije kroz oba dva sklopa.

Uđi u sebe i prihvati se kao ženu. Nađi ju tamo gdje je davno ostala slomljena, zamrznuta, omrznuta.
Probaj oživjet, osjetit ljubav prema njoj u sebi. I sebi u njoj. Ma koliko god to na prvi pogled djelovalo ranjivo, nesigurno.

I ljubav prema ženi u sebi se traži kroz ŽENSKU SNAGU, ne mušku. To je zabluda.

Povrati u sebi gracioznost pokreta i djelovanja.

Ulazak u duhovnost, jako puno može pomoći.
Za ojačanje vjere u sebe i viši Božanski plan.

Veliku snagu donosi spoznaja da postoji sila i logika jača od svih zemaljskih budalaština i zabluda!

Odvojiti bitno od nebitnog. Ljudske i prolazne vrijednosti od beskonačnog Božanskog.

Kanaliziraj sebe i svoje srce.
Ako možeš, kanaliziraj i svoje duhovne vodiče, neka ti pomognu na putu.
Kao žena imaš potencijal da budeš puno finiji predajnik od muških mentalnih jebivjetara.

Dakle ući u duhovnost, ali ne u neki šminkeraj, ne biti svraka.

Uđi u bit stvari sa srcem, izaći ćeš s još većim.

(NASTAVLJA SE)