Svatko od nas sigurno je nekada bio u situaciji da se mora opredjeliti između dvije mogućnosti, dvije opcije. Katkada su to teške odluke koje je potrebno donijeti u posebnim životnim okolnostima, pod izravnim pritiskom nekih izvanrednih situacija u kojima se katkada neočekivano nađemo. Ponekad su te odluke toliko bitne da odrede naš cjelokupan život, našu budućnost.
Na koju stranu se uopće svrstati?
Čije ideje zastupati? Što nas to treba voditi i u kojem smjeru?
Tako je već generacijama.Tako je bilo sa našim starima, tako sa nama a tako je i sa našom djecom.
I u cijeloj povjesti čovječanstva, od samog njegova početka postojale su te dvije opcije, dvije mogućnosti.
Pozitivna i negativna.
Zar Eva nije imala dvije mogućnosti?
Prva: ubrati jabuku i druga: ne ubrati jabuku sa zabranjenog stabla.
Zar Adam nije imao dvije mogućnosti?
Prva: zagristi jabuku u Evinoj ruci i druga: ne zagristi jabuku.
Što je se promjenilo od tada do danas?
Zar današnji mladić ili djevojka nemaju također dvije mogućnosti?
Prva: zapaliti cigaretu i druga ne zapaliti cigaretu,
Prva: opijati se alkoholom i druga ne opijati se alkoholom,
Prva: drogirati se i druga ne drogirati se.
Naravno moguće je navesti i mnoge druge primjere.
Može se reći da su u pravilu vrlo rijetke, ekstremne situacije kada zapravo nema izbora. No kada promatramo isključivo situacije u kojoj se pruža mogućnost izabrati jednu od dvije opcije, očigledno je da moramo imati neki kriterij koji će nam pomoći da donesemo pravu odluku.
Promatrajući okolinu vidjeti ćemo na naprimjer, masu ljudi koji su donijeli odluku da puše cigarete i isto tako masu ljudi koji su odlučili da ne puše cigarete.
Na osnovu čega se opredjeliti : biti pušač ili nepušač?
U osnovi stoji da negativno donosi sa sobom negativne posljedice, a pozitivno,pozitivne.
To bi dakle, trebao svakome biti sasvim dovoljan stimulans odlučiti se za pozitivno.
Posmatrajući opet povijest čovječanstva, koje je prolazilo kroz razna razdoblja opterečena krizama, ratovima,kataklizmama, vidljivo je da je od pra početaka pa do danas opstalo značenje onoga što je negativno i onoga što je pozitivno.
Onoga momenta kada su Eva i Adam pojeli jabuku oni su učinili nešto negativno i pri tome prekršili božiji zakon.To je već tada bilo negativno djelo, što ni do danas nitko nikada nije osporio.
Gledajući na to prvo ljudsko negativno djelo, lako ćemo uočiti da je i danas svako djelo koje se protivi zakonu u stvari negativno djelo. Iako to ne možemo tako striktno primjeniti jer je u povjesti bilo i još i danas ima i te kako negativnih zakona. No i u ovom slučaju djeluje podjela na pozitivno i negativno ako uzmemo za činjenicu da i zakon možemo označiti negativnim.
To otprilike znači da ako se u vrtiću ne ponašaš u skladu sa kućnim redom, to jest kršiš tamošnji "zakon", činiš negativno djelo.
Ako u školi ne radiš domaći, također kršiš tamošnji "zakon" i logično činiš negativno djelo. I svugdje za to negativno djelo snosiš posljedice koje su naravno (po tebe) negativne.
Tako na na poslu, utakmici, koncertu, kinu itd. svugdje postoje "zakoni" koji određuju da se ljudi trebaju ponašati u skladu sa "zakonima", dakle pozitivno.
Isto je tako na nivou morala i međuljudskih odnosa je jasno da onaj koji :
ogovara, trača, laže, vara i sl. čini nešto negativno.
Ta podjela dakle, na pozitivno i negativno opstala je i do danas, pa je sasvim jasno šta je negativno a šta pozitivno. Pitanje je samo izbora. Sigurno je također da i oni koji čine negativne stvari znaju (sa rijetkim iznimkama) savim dobro da (ne)djelo koje su počinili nije u redu, da je negativno pa kada podlegnu sankcijama pognu glavu i ne pokušavajući svoje djelo opravdati kao nešto što je pozitivno. Netko će možda primjetiti da je kroz povijest bilo i te kako lutanja (i da ih ima i danas), a to bi značilo da su se negativne stvari prikazivale pozitivnima, a pozitivne negativnima.
To je točno, no točno je i da tijekom svog duhovnog razvoja čovječanstvo ipak uspjeva (brže ili sporije )postaviti stvari na pravo mjesto.
Problem koji se uvijek iznova javlja i prenosi sa generacije na generaciju, bez obzira na stupanj razvoja čovječanstva i vremena u kojem se živi je stasanje novih mladih naraštaja koji buntovnički nerado primaju savjete, bilo koje vrste niti od roditelja niti od raznih pedagoga sa kojima su u kontaktu tijekom odrasatanja. Smatrajući se dovoljno pametnim u tim godinama, spremno odbacuju sve savjete, bez obzira na objašnjenja poduprta konkretnim činjenicama smatrajući to najčešće praznim filozofiranjima od strane ljudi koje je vrijeme već davno pregazilo.
Imajući u vidu dakle tu i praktično dokazanu podjelu na pozitvno i negativno,smatram da mladima treba ponuditi maksimalno jednostavan i nadasve univerzalan savjet:
"Kada si u situaciji da se moraš odlučiti izmedju dvije opcije uvijek se zapitaj koja je pozitivna a koja negativna. Naravno, uvijek odaberi pozitivnu i sigurno nećeš pogriješiti."
Globalno promatrajući ljudsku zajednicu od postanka pa do danas jasno je da ju je održalo ono pozitivno. Jer da nije tako davno bi već sama sebe uništila. Iako po mišljenju pesimista čiji broj i nije zanemariv čovječanstvu zbog srljanja u negativno slijedi samouništenje smatram a to je povijest toliko puta dokazala da zahvaljujući onima koji se opredjeljuju za pozitivno i tako, (što je dakako najvažnije) i djeluju te što je još važnije čine večinu, ova planeta ima velike izglede za još mnoge generacije. Bitno je dakako da se sa naraštaja na naraštaj uvijek iznova prenosi opredjeljenje za pozitivno, a to je do sada uvijek funkcioniralo.
Autor: Bruno Nikolić , http://nibruno.blog.hr