§27

Kod Descartesa pa onda i kod Leibniza već je rečeno, da spoznaja razuma može biti pravilna samo onda kada se izvodi posredstvom ‘dobre forme’. Ako se već kani postići očigledna, izvjesna i sigurna istina onda u mišljenju, treba očuvati izvjesnu konstantnu formalnost. Ako je pak taj formalizam svojstven ljudskome razumu, onda je jasno da imamo posla sa prirodom formalog uma kao jednog kalkulirajućeg uma, uma matematičke evidencije.

Sva je racionalistička filozofija duboko pod dojmom snage formalnoga uma, dakle, uma matematičke kalkulacije koji može mada i ne mora ćitav ljudski život pojmiti ili kao kalkulirajući život kalkulirajućeg individuuma ili kao moment jednog kalkulativnog životnog procesa u kojem je čovjek sveden na kalkulirajuću djelatnost ili pak sve jest kalkulativni bitak pa i sam Bog.

Sve je ove momente nanovo u dvadesetom stoljeću obnovila znanstvena filozofija, a posebno stav da je sve znanosti mogu svesti na logiku i matematiku. U tom smislu logika bi bila jedna univerzalna znanost kojoj se povinjuju sve ostale znanosti bez obzira je li riječ o fizici, medicini ili povijesti i teologiji uključujući i samu matematiku. Toj je filozofiji prethodio rad Boolea, Weiterstrassea, Dedekinda koji je držao da kada aritmetiku, algebra i analizu nazivamo samo jednim dijelom logike, tada već iskazujemo da pojam broja smatramo nezavisnim od predstava ili intuicija prostora i vremena te ga onda smatramo proizvodom „čistih“ zakona mišljenja’.

Frege je već formulirao, da je čista matematika zapravo artmetika dio logike, dio koji je nazvan matematičkom logikom, jer je ona logika matematike. Tako je Frege u svom radu „Osnove artmetike“ oslanjajući se na Dedekinda pokazao, da je matematika oslobođena intuicije postala skup čisto logičkih propozicija:

„Nadam se da mogu tvrditi da sam u ovome radu učinio vjerojatnim, da su aksiomi aritmetike analitički sudovi i shodno tome a priori sudovi. Aritmetika prema tome postaje proširenje logike i svaka propizicija aritmetike derivativna je iz zakona logike.

Primijeniti artmetiku u prirodnim znanostima znači dati logici da nosi promatrane činjenice, kalkulacija postaje dedukcija.

Zakoni brojeva neće, kako Baumann misli, morati izdržati praktične provjere, da bi bili primjenjivi na vanjski svijet, jer u vanjskom svijetu u cjelini prostora i svega što se u njemu nalazi ne postoje pojmovi niti svojstva pojmova niti brojevi.

Zakoni brojeva prema tome nisu zaista primjenjivi na vanjske stvari, oni nisu zakoni prirode. Oni su međutim primjenjivi na sudove ispravnoga mišljenja o stvarima u vanjskom svijetu: oni su zakoni zakona prirode. Oni ne iskazuju veze među pojavama, već veze medu sudovima, a u sudove su uključeni Zakoni prirode.“

Quine je onda na primjer izložio problem s obzirom na predmete logike i predmete matematike. On, naime, tvrdi kako u logici govorimo o sudovima i njihovom međusobnom odnosu naročito o implikaciji. U matematici naprotiv govorimo o apstraktnim negovornim stvarima kao brojevima i funkcijama. U logičnim istinama nije rijec o sudovima, one su realne što se reprezentiraju kroz veze sudova. Matematičke istine bave se apstraktnim negovornim stvarima, logične istine naprotiv nemaju takve entitete kao specificni predmet.

Ovom interpretacijom logoi jesu objekti logike, a aritmoi su objekti matematike. Logos će biti predstavljen vezom sudova, aritmos će biti reprezentiran kroz vezu veličina. Jedan logos je prema tome vrijednosno izraz razuma, jedan aritmos naprotiv vrijednosni je izraz realiteta. U izgradnji vrijednosti logika i matematika imaju svoje jedinstvo u vrsti vrijednosti, međutim i svoju razliku i zadaća je filozofije objasniti genezu vrijednosti i to nezavisno od posebnih vrsta vrijednosti.

Ako se sve može proračunati i deducirati u filozofiji se više neće prepirati o spornim pitanjima, neće postojati niti potreba, da se razgovara o njima. Svođenjem složenih misaonih procesa na jednostavna, laka i točna racunanja i jednostavnu logičnost moguće je izmiriti različita poimanja i oprečna gledišta.

Upotreba nepogrešive logičke metode može učiniti kraj svim sporovima koji ometaju napredak Dobra, a svi problem filozofije, znanosti, prava, teologije, religije i politike bit će riješeni zahvaljujući logičnom računu. Logični račun mislio je Leibniz okonačat će nepotrebna raspravljanja o predrasudama i zabludama kojih ima i u znanostima i u filozofiji.

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php

http://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina