E, da, slučajno sam uključila radio baš kad je voditeljica pričala o jednom dugovječnom paru koji je upravo proslavio zlatni pir. Nadam se da su ih moje čestitke stigle ma gdje bili, a tu su negdje, u Dalmaciji. Kapa dolje za dugovječnost, kapa dolje za zlatni pir… za brak koji je preživio toliko dugo unatoč poremećenim vrijednostima današnjice.

   Dakle, čovjek priča kako su oni uspjeli doživjeti tolike godine, pa kaže nešto slično sljedećem: „Mi nismo išli po kafićima ko današnja omladina, nego smo divojkama pivali serenade pod prozorom. (eh, kasno sam se rodila) Kopali smo, radili… Triba ist domaću hranu: blitvu, kaul, sve nekako lešo, a meso samo nediljon, kako je to bija običaj u starin vrimenima. A što se bumbe tiče, triba pit lipo, domaće vino, s miron. Ne bevandu, nego cilo. I pit', a ne lokat'!“

   Nakon njega je progovorila njegova žena… toliko kratko… jer, dok sam se ja prestala smijat' onome – triba pit', a ne lokat', ona je već završila govor… pa sam se upitala tko je ono rekao da je ženski spol brbljiviji… i zaključila da treba bit' skromna žena ako želiš doživit' stotu.

   Želim li? Naravno! :) A zašto? Nemam pojma, ali mi se čitavo vrijeme činilo kao da priča dvoje djece, a ne stogodišnjaka. Oni su se šalili na svoj račun, radovali se što su zajedno i što su živi… što me navelo na zaključak da se čovjek i rodi i umre kao dijete… u duši.

   Pa sam se sjetila svoje bake i svoga djeda. Koliko su jada prošli kroz život, neimaštine, bolesti, gubitaka djece, rat… ma, čudna li čuda, nikad im nije palo na pamet razvesti se. Čak ni kad bi djed rekao baki da ide malo usrećit onu susjedu – udovicu, na što bih se ja uvijek previjala od smijeha i pobjegla iz kuće da ne čujem babinu „paljbu“. :) Voljeli su se i poštivali do zadnjega dana. Idilično, da… Mislila sam da će dida umrijeti za babom kad je ona prva otišla… no, na sreću nije, iako je dugo bio neutješan. U 93. godini imao je tešku operaciju koju je uspješno preživio, Bogu hvala. I tako je doživio stotu, okružen djecom i unučadi… dijeleći nam brojne savjete o životu, dijeleći radost života s nama do posljednjeg daha.

   Gle, geni su mi odlični! :) Možda za jedno šezdesetak godina i ja progovorim na nekoj radio emisiji… o tajni dugovječnosti… :)