Glasolalije se pomiješale u dimenziji gdje vlada savršenstvo među ljudima.

Ravnoteža je umalo postignuta. Ali jedan mrav u mravinjaku odlučio proviriti van, tek da drugima ispriča da li je vani ljepše ili nije.

A onda je vidio koliko se prevario.

Sve u mravinjaku je vrvilo od priprema za njegovo izvirivanje.

Ali ne i vraćanje. Alegorijske teme i apokalipse samo su skrivale vješto smišljen koncept..

Reče trener: "završite to! Treba točno u zadnjoj minuti pogoditi gol, a da se ne vidi da je sve namješteno"

Publika čeka.

Mravi se razmilili i traže po mravinjaku  nešto..

bilo što, da zatvore mravinjak, ne bi li mrav vani i ostao.

A on sluša cvrčkovu pjesmu.

I smije se sebi, kako ga je mogao osuđivati radi njegove slobode.

Uključio je radio antene.. Opet glasolalija. Povici, zvižduci..Ali i jasni glas astronauta, ulovljen iz svemira:

"Helou, justn hier..Vidim spajdermena koji je poslan da mravima pomogne zatvoriti prolaz.Reče On da ima pametnija posla, sa kolegom Supermenom miče kamenčugu sa putanje,jer ne dozvoljavaju da udari u zemlju. Nema završnog treska.

Onda bi i mravinjak bio sravnjen sa zemljom, a to mrav ipak ne želi.

Pobjeda u kojoj svi gube i svi nestaju sa lica zemlje je san onih koji pod zemljom žive i ne znaju kako je nebo toplo i nježna pjesma cvrčkova.

Gore ne može biti gore nego dolje..

Halo..opet glas- ali iz nekog danteovog limba: "Ima li koga dolje da bi samnom gore?- pita anđeo  iz jednog kuta.

Glasovi se miješaju: "Ti si gori od nas, kupi se sa svojim otrcanim krilima i ne diraj naše tlo.."

sa kim si takav si- rekoše, budi to što jesi, tamo gdje trebaš biti.

Smiješni plakati po zidovima i još smješnije poruge koje se rastaču u dimenziji koja nije prava.

Mrav i cvrčak čekaju anđela, na raskršću, gdje će im se putevi sastati, pa opet rastati.

Život koji je predragocjen da se troši na bilo što, osim na pjesmu, postaje imperativ.

Sve drugo je prazna ljuska orahova, koja se ljuljuška na ogromnom oceanu predrasuda.