Iščupao si ga
Iz grudiju mojih
Tek procvalog u svom
Nevinom postojanju
Cvijet prolazan
Cvijet crven kao krv
Strpljivo i nježno
Hranio si ga
Usnama vrelim
Dodirom gasio žeđ
Njegovao blagošću
Cijelim bićem svojim
Iščupao si ga
Iz grudiju mojih
Iskorijenio,ostavio prazninu
Na tom mjestu zasadit ću
Cvijet neprolazan
Cvijet crven kao krv
Ružu vječnu