Contributors: Ana Schaub (owner) and Cp Labz Uređivano prije 4 sati Crvenkapica – Nepristojna bajka - izložba Ane Schaub

GALERIJA ZVONIMIR
M O R H
Zagreb, Bauerova 33, tel: 4567 926

Work in progress izložba od četvrtka 12.9 – petka 20.9.2013.

Veliko zatvaranje izložbe u SUBOTU 21. rujna u 11 sati

Izložba se može razgledati u radno vrijeme galerije Zvonimir: pon-pet od 10 do 18 sati. Ulaz slobodan.


Bajka je narativna fiktivna forma nastala na temelju oralno prenošenih narodnih priča ili mitova. Zapisivanjem i prepisivanjem ona je mijenjana prema vremenu i staležu zapisivača. Priča o baki, narodna priča koju je zapisao francuski folklorist Paul Delarue originalna je verzija Crvenkapice. Majka šalje kćer na put, da donese baki bocu mlijeka i koricu kruha. Na križanju ona sreće Vukodlaka (eng. bzou, šarmantni čovjek - vuk) koji ju pita za smjer kojim ide. Govori Vukodlaku da putuje puteljkom igli (umjesto iglica) i uz puteljak sakuplja igle. Za to vrijeme Vukodlak dolazi u bakinu kuću, ubija baku i sprema njezino meso i krv u ormar. On oblači bakinu odjeću i kada djevojka napokon dođe, nudi joj za večeru meso i krv njezine bake. Vukodlak od djevojke traži da se skine, spali svoju odjeću (koja joj više neće trebati kada je pojede) i legne s njim. Djevojka nadmudruje Vukodlaka da ju pusti na toalet, te bježi i spašava se dolaskom u kuću roditelja.
Priča govori o mladoj djevojci (umjesto djetetu), te se uzdiže njezina hrabrost, lukavost i neovisnost. Postoje dokazi da priča govori o društvenom ritualu vezanom za zajednice švelji u Francuskoj. U ritualu mlada žena dokazuje da zna koristiti igle, te može zamijeniti stariju ženu i natjecati se sa suprotnim spolom. 1697. Godine Charles Perrault prepravlja priču u Crvenkapicu. Bajka o maloj buržujskoj djevojčici koja je okaljana grijehom, te nosi crvenu kapuljaču sasvim je drugačija od priče o lukavoj hrabroj švelji. Već na početku bajke majka upozorava Crvenkapicu da bude dobra i ne skreće s puta, no ona naivno pada na Vukov trik. Vuk ubija (te implicitno siluje) baku i Crvenkapicu, uz moralistički komentar na kraju bajke. Crvenkapica je kriva, razmaženo dijete koje nije pazilo, samo je tražilo da ju se ubije i siluje. Grijeh Cevenkapice i njezina povezanost s Vukom vidljiva je kroz cijelu bajku i sve ilustracije. Braća Grimm 1812. Godine u svojoj verziji dodaju lovca Luku koji posthumno spašava baku i Crvenkapicu, s obzirom da su one nemoćne same se spasiti.
Ovaj work in progress je vedra ljubavna autobiografska priča o dvoje ljudi, koja sa velikom dozom ironije citira narodnu Priču o baki. S obzirom da svaka verzija priče/bajke biva prilagođena svojem vremenu, serija velikih kolorističkih slika suvremena je interpretacija ljubavne priče o djevojci i Vuku. Konotacije moralističke Perraultove i Grimmove bajke nemoguće je zaobići, pogotovo jer je odjek tog kršćanskog moralizma prilično vidljiv i danas. Iako smo okruženi eksplicitnom golotinjom u medijima, svejedno smatramo da je nasilje unutar 4 zida opravdano (jer je to žrtva sama tražila). Tako ženskih kuća ima poprilično malo s obzirom da je prema statistikama trećina žena i djece u Hrvatskoj zlostavljana. Izabrala sam Crvenkapicu, kao bajku koja najviše promiče tretiranja žena/djece kao objekte i opravdava nasilje nad ženskim spolom. Željela sam to promijeniti. Suvremena Crvenkapica zna da je kriva od prvog kadra i ne skriva svoju golotinju. No umjesto sadističke priče o seksualnom zlostavljanju djece, gledamo vedru bajku o seksualnim odnosima odraslih uz pristanak, ljubavi i mrvici (opravdanog) kanibalizma. To je moja bajka, o ženi koja je to sama htjela i Vuku kojega treba biti sram.